sarajevo je tih grad. tihi su trajvani, ljudi su tihi, a ni trolejbusi nisu glasni. ljubav prema alkoholu gotovo i ne postoji i zasjenjena je u potpunosti onom prema cevapima.. samo pokoji pripiti stranac ili pijani jaro kasno u noci severi parkom kraj turskoga groblja..
sff
nas dolazak u sarajevo poklopio se s pocetkom 12. sarajevskog filmskog festivala.. filmovi koje smo pogledali su krajnje futilni, posebno jedan - 'zidane, portret 21. stoljeca' kojim je autor, cini se, pokusao poljuljati nasu ljubav prema nogometu (nemoguca misija) najvecom dosadom jos od casova hrvatskog u srednjoj skoli.
susret sa nickom nolteom nije prosao onako kako smo zamislili (natjecanje u ispijanju viskija i pljuvanju duhana). vidjeli smo jos mnogo poznatih lica iz sovbiznisa ali nikoga nismo prepoznali pa necemo o tome.
sajtovi
obzirom da je dio festivala koji smo mi okuslili gorak poput pelinkovca, okrenuli smo se razgledavanju. ima svega - glomaznih-poslovnih-staklenih-nebodera nasuprot rasturenim zgradama koje podsjecaju na neka ranija vremena.
obzirom da su sarajlije megalomani, nista malo ih ne zadovoljava (zato su nas sarajke dobro prihvatile): na srednjoj slici vidite gospodu kako igraju sah na golemoj sahovskoj ploci sa figurama velicine omanjeg leprikona. toga ima na vise mjesta po gradu, pa tako sah postaje punopravni sport koji osim mozga zahtjva i odredjene fizicke predispozicije (ne vise od 70%tne invalidnosti). aaa - bascarsija, mjesto koje nas podsjeca na jos uvijek svjeze strahote turskih osvajanja. puna je turista, djece koja kradu bejzbolske palice i standova na kojima se moze kupiti sve - od limenih dzezvi za 100 maraka do zeljinih salova i kamionskih tablica sa natpisom 'damir'. cevabdzinice su sve pune, buregdzinice prazne a turisti teku u rijekama, ukratko.
surf&fun
a sto ima ljepih cura u sarajevu! nama je kasika upala u med pa smo se nasli usred djevojacke u hacijendi. kako nam vjera brani preljub i blud, nismo ih dirali vise nego sto je potrebno, mada su nas htjele pojesti.
bludne misli istjerali smo puzanjem po hotelu, koji je inace 10 km udaljen od centra, iako na internetu ljepo pise: 4km, 15min - lazu.
rat
u sarajevu se ljepo vidi da je rat jos uvijek jedna od glavnih tema, tako imamo rupe na zgradama i sarajevske ruze:
domacini
na prospektima pise da su bosanci prijazan narod koji ce ostaviti svaki posao ne bi li putnika namjernika ponudili kafom ili cevapima. nas je ugostio stari drugar senad (ovo sa puno brade i kose) i cuvao nas od neprilika u opasnim kvartovima. taksisti su takodjer dosta ugodna sorta, ovaj momak u sredini nam je skratio put do hotela sa svojim golemim repertoarom vicova. necu sad pricati ni jedan (nije da se ne sjecamo), ali bili su za 5.
biti turist u sarajevu jest ljepo, a na plakatima pise da je tamo i ljepo zivjeti. sada tamo vise nismo ali jos uvijek preracunavam cijene u trgovini u konvertibilne marke. jarooOoOoo..