calabrcnuti
floskula
zakucastost
kotlokrpa
likvor
misliscmar
konvolucija
taljigati
gluvariti
dzabalebariti
xmak
bi voda
usransi
zackoljica
ucmalo
shmiiiiiir
aFERirati
passé
per sé
ribicka
rizh
sviba
bibak
shizma
bolescura
sekret
romandzija
zakacka
mercep
batrljak
ispicutura
chirchina (velika bijela)
nihilizam
widget
prtljaga
penisofobija
buksna
prebrikati
shljam
SEIMENS
liva
berlin
basel
kome?
budala si!
nedodjija
maćah
zajebavno
objavljeno: petak, 28.07.2006.
DOF Velika - pogled s vremenske distance
Prije tocno dva tjedna pocelo je odrzavanje DOF-a (eng. Dirty Old Festival) ili kako ga neki vole zvati FPP-a (hrv. Festival Prljavih Pankera) na idilicnoj livadi kraj potocica nedaleko Velike (zapanjujuce poznato selo - imaju kamenolom, nogometnog prvoligasa, bazene i punk festival) koja se pak nalazi nedaleko Pozege u plodnoj i slavnoj Pozeskoj kotlini. Ekspedicija futilona posjetila je (kao i prosle godine, a i nekoliko godina prije toga) ovu cijenjenu i svijetski poznatu i priznatu manifestaciju.
Prije uranjanja u sam izvjestaj moram objasniti cemu ovo golemo kasnjenje s izvjestajem. Odgovor je vrlo jednostavan: u snu mi se ukazala skupina jednookih, pola metra viskoih, ruzicasto-zelenih vanzemaljaca mekog hoda koji su se predstavili kao Pklatovi te su me nakon 2h 34min iscrplujuce debate (koje se i dan danas kristalno jasno sjecam sto je jako cudno svojstvo jednog sna) uvjerili da se izvjestaj iz Velike mora objaviti s dvotjednom zadrskom. I eto, nametnuti vremenski rok je istekao i sada mogu mirne duse i praznog debelog crijeva ispuniti svoju svetu duznost.
Necu ici u pretjerane detalje. Jedan od razloga je i sto se ne sjecam bas mnostva detalja. U svakom slucaju bilo je puno punk-a te izdasna kolicina ska muzike koja me nadasve uveselila. Alkohol se pio u pretjeranim kolicinama tako da su, vec spomenuti, prljavi pankeri satima lezali oduzeti na mjestu gdje ih je oduzetost zahvatila. Mi smo imali jednog takvog iza satora, a bio je jedan i u koncertnom prostoru. Opasno blizu oturalistu (mjesto gdje se otura - divljacki skace nepovezano s bukom s pozornice). Ja sam imao te srece da me nemoc obuzimala postepeno te sam se obje veceri uspio dovuci do satora, ne bi li tamo uginio. Nesreca je pri tome bila ta sto sam u petak fulao neke venezuelazena (tj. svirace iz Venecuele), a u subotu Djubrivo. Oba benda su navodno bili super odlicni. Tako mi i treba... Od ovoga sto sam dozivio sjecam se da su me Guzva u sesnaestercu i Overflow odusevili, a Kud idijoti razocarali.
Sto se tice nemuzickog provoda moram pohvaliti Joghurta i Chorbu sto su nas u petak nahranili grahom te VelkogMangu i njegovu zenicu koji su osigurali rostilj za subotu. Treba spomenuti i rupoglavog cheha koji je JTCa, JBWa i moju malenkost dopremio tamo, a JBWa i mene i natrag (uz odredjene peripetije koje su bile potrebne kako bi uzivali u nedjeljnom rucku u toplom okriju njegove obitelji u hrvatskoj prijestolnici chosa). Mala i Legenda su dezertirali u subotu popodne, Djurowski se nije dao do kraja. Na mene je pazila (i ja na nju) jedinstvena i neponovljiva Smjehuljica.
Kvragu skoro zaboravih, ovo (.avi tezak 10MB) morate pogledati. Decki su sjajni, pozrtvovni do yaya. Ovo je naime repriza za snimanje.
Mali report sa futiliziranja subote na obali rijeke Kupe...
Bio jednom dobar pac.
Bila jednom dobra volja.
Bila jednom velika vatra.
Bilo jednom ajvara. (ljutog i blagog)
Bilo jednom i luka i paprike i paradajza i tikvica.
Bilo jednom... bilo...
serijal kratkih prica, iteracija sedma, citanje prvo
u svemiru c1-78, daleko od vanjskog ruba, u galaksiji ixus, na planeti krypton, u zeta kvadrantu, treca kuca sljeva, rodila se nova zvijezda. ta, zvijezda koja je trebala obasjati nase zivote novim svijetlom slobode i spasenja zvala se JAR-EL. ukratko, JAR-EL je ozenio djevojku daleko izvan svoje lige i, posijavsi svoje sjeme, zaceo onoga kojeg neki znaju pod imenom clark kent.
da li znate kakav je to osjecaj kada mislite da nema napretka i slobode, da vas nitko ne cijeni, da je cijeli sistem jedna velika laz - nesta kao kada slucajno udjete svom najboljem prijatelju u sobu i uhvatite istoga kako lize sliku orlanda blooma na istrgnutoj stranici iz okea.
tako se clark osjecao kada mu je umro otac, tj. ocuh, nakon cega je otisao na sjeverni pol potraziti istinu. i kad je mislio da se taj osjecaj vise nikada nece ponoviti - dogodila se ona. na poslu je, kasapeci uljesuru, upoznao lijepu eskimku po imenu lois lane. od tada mu je zivot izgledao kao raj, zaljubili su se, zivjeli su svoje snove. nadopunjavali su se kako to samo zaljubljeni mogu - on bi jednim potezom slomio vrat pingvinu a ona bi ga za tren ocistila i oprala crijeva. dok bi ona otisla natociti rakiju za majstora, on bi crijeva napunio slasnim mesom i svojim orkanskim dahom osusio kobasice.
medjutim, svemu lijepom brzo dodje kraj a cesce se lijepo ni ne dogodi. ali ovaj put se radi o prvom slucaju. lijepom je brzo dosao kraj. lois je u jednom trenutku jednostavno odlucila da zeli da samo budu prijatelji, ona i clark. clarku su se u trenu vratila sjecanja na ocevu smrt, u srcu je osjetio ledenu bol, goru od stotinu hladnih stetoskopa u anusu, goru od tisucu ledenjih igala u toplim ocima. nesta je u njemu prekipjelo i od tada za njega nitko vise nije cuo, nitko osim mene, njegovog vjernog biografa.
neobicno, otprilike u isto vrijeme se pojavio misticni junak znan samo kao 'raketa' koji je cistio svijet od olosa i zlih ljudi. neki od zlocinaca koje je raketa rasteretio bremena zivota u to vrijeme bili su: kim jong il, skeletor, dick advocaat, matt daemon, magneto, antena-man, mick jagger i njegova 3 sidekicka, mr. freeze.. u njegovim pogubljenjima bilo je nesta silovito, neki bijes se ocitavao u svakom njegovom pokretu, u svakom zamahu njegove celicne ruke, u svakom suknucu laserskih zraka iz njegovog hladnog oka.
to je trajalo desetljecima, vise se nitko ne sjeca koliko tocno. clark (da, to je cijelo vrijeme bio clark!) je u medjuvremenu ostario, povukao se na svoju farmu cincila u krasnosibirsku i docekao hladnu smrt sa smijeskom na licu i tugom u srcu. jer da, smrt oslobadja a ne rad.
eto, vidjeli ste, da prokomentiram u stilu bosanskih komentatora. samo bih istaknuo tracak futilnosti veceras: bozo je rekao "da je baba imala kolace" ili tako neku slicnu glupost, kad je ustvari trebao reci "da je babi kurac". toliko od mene, i da, fabio cannavaro je car.
ministarstvo znacajnih ideja proguralo je jos jednu, ideju koja ce nam olaksati uporabu vec sada gotovo savrsenoga, hrvatskoga jezika. naime, uoceno je od strane nekih duznosnika, prvenstveno ministrice aleksic, da u nasemu jeziku glagoli NEMAJU klasifikaciju prema rodu, iako je tako ocito da su neki od njih jednostavno karakteristicni za muski, odnosno zenski rod. ta zamjedba se manifestirala u vidu znanstvenog rada: 'razdvojba glagola na muske i zenske'. u radu se opisuje klasifikacija glagola, ne prema njihovim sintaktickim ili sonickim svojstvima, vec po tome kako neki glagol zvuci. primjerovanje: kada kazete 'voziti', jednostavno, ne vidite zenu kao subjekt u recenici, to je nezamislivo. zato je nacinjena slijedeca klasifikacija:
Muski rod
Zenski rod
Raditi
Debljati se
Popravljati
Kvocati
Zaradjivati
Trositi
Voziti
Peglati
Citati
Prati
Trcati
Lezati
Voljeti
Zajebati
Jebati
Radjati
Razmisljati
Gluvariti
Ejakulirati
Ovulirati
Izumiti
Pokvariti
Napraviti
Kupiti
Rostiljati
Kuhati
Podmazivati
Usisavati
naravno, nisu navedeni svi glagoli jer to i nije moguce, ali primjer daje smjernice za snalazenje u, dosad, zbrci hrvatske rjecidbe i porjecja. ugodno, kako govorenje tako i pisanje.
U javnim glasilima se cesto zadnjih dana spominju razni genijalci koji se sa raznim skupim i manje skupim automobilima voze neprilicnim brzinama po hrvatskim cesAtama.
Tako je i jucer jedan od takovih KRETENA, zamalo izvrsio atak na vaseg znanog anketara i pisca Johna Gnoma Cvita tj. mene.
Situacija:
- crveno svjetlo za automobile iz smjera KRETENA
- zeleno svjetlo za pjesake (JGC)
- zeleno svjetlo za automobile iz okomite ulice koja je na strani gdje i JGC
- KRETEN u traci za skretanje u navedenu ulicu
- KRETEN prodje ravno kroz krizanje sa 100 Km/h skoro udarivsi JGC-a, jos dvoje pjesaka, i dva auta koji su krenuli kroz krizanje
Anketno pitanje - Nakon navedene situacije treba:
a) Naci KRETENA, odrezati mu skrotum i prikazivat sliku istog prije svakih vijesti na nacionalnoj televiziji kao upozorenje ostalima sa slicnim porivima
b) Uzgojiti krdo mutiranih hyper-zirafa zarazenih bjesnocom i ebolom, te im ugraditi posebne KRETEN-seeking-device
c) Sjesti na tlo drzeci se za glavu i ponavljati rijeci: "o boze, o majko, pa di ja to zivim?"
Proucavajuci povijesne spise, futilni povjesnicari su naisli na vrlo zanimljive transkripte...
Minister: Good morning. I'm sorry to have kept you waiting, but I'm afraid my walk has become rather sillier recently, and so it takes me rather longer to get to work. (sits at desk) Now then, what was it again?
Mr Pudey: Well sir, I have a silly walk and I'd like to obtain a Government grant to help me develop it.
Minister: I see. May I see your silly walk?
Mr Pudey: Yes, certainly, yes.
(He gets up and does a few steps, lifting the bottom part of his left leg sharply at every alternate pace. He stops.)
Minister: That's it, is it?
Mr Pudey: Yes, that's it, yes.
Minister: lt's not particularly silly, is it? I mean, the right leg isn't silly at all and the left leg merely does a forward aerial half turn every alternate step.
Mr Pudey: Yes, but I think that with Government backing I could make it very silly.
Minister: (rising) Mr Pudey, (he walks about behind the desk in a very silly fashion) the very real problem is one of money. I'm afraid that the Ministry of Silly Walks is no longer getting the kind of support it needs. You see there's Defence, Social Security, Health, Housing, Education, Silly Walks ... they're all supposed to get the same. But last year, the Government spent less on the Ministry of Silly Walks than it did on National Defencel Now we get Ł348,000,000 a year, which is supposed to be spent on all our available products. (he sits down) Coffee?
Mr Pudey: Yes please.
Minister: (pressing intercom) Now Mrs Two-Lumps, would you bring us in two coffees please?
Intercom Voice: Yes, Mr Teabag.
Minister: ... Out of her mind. Now the Japanese have a man who can bend his leg back over his head and back again with every single step. While the Israelis... here's the coffee.
(Enter secretary with tray with two cups on it. She has a particularly jerky silly walk which means that by the time she reaches the minister there is no coffee left in the cups. The minister has a quick look in the cups, and smiles understandingly.)
Minister: Thank you - lovely. (she exits still carrying tray and cups) You're really interested in silly walks, aren't you?
Mr Pudey: Oh rather. Yes.
...
Minister: Now Mr Pudey. I'm not going to mince words with you. I'm going to offer you a Research Fellowship on the Anglo-French
Mr Pudey: La Marche Futile?
(Cut to two Frenchmen, wearing striped and berets, standing in a field with a third man who is entirely covered by a sheet.)