srce me zaboli kad je se sjetim. njen miris, dodir, sve njeno i sad osjecam, kao da smo se jos danas valjali po livadi, bezbrizni i nesputani. bila je dobra kao kruh i slatka kao med!

kada sam ju prvi put vidio, nisam znao sta da kazem i kako da se ponasam. ona me je samo pogleadala, prisla i pitala me:oprostite, da li ste vi he-man?
naravno, nisam joj mogao reci istinu, samo sam ju gledao dok mi se sladoled cijedio po hlacama a prijatelji mi se smijali. pozvala me je na stranu, dao sam joj 120 KM i otisli smo kod nje. imala je GRANDColor televizor, 71 cm. sjeli smo i gledali stripija, bile su 3 epizode za redom. onda smo pili vodu pa sam otisao kuci. tako smo se nalazili jos nekoliko puta, uvjek sam joj morao dati 120 KM, uvjek smo nesta drugo gledali na televizoru.

onda sam jednom dosao bez novca i zatvorio ju u ostavu zajedno sa otkocenom rucnom bombom M 75. sakrio sam se iza kauca i cekao da eksplodira. kad je bilo gotovo, skupio sam sve dijelove sto sam uspio naci i pojeo ih, oci. tek tada sam znao da me Radmila nikada nece napustiti i da ce uvjek biti dio mene.

~ChoRb@ lover boy