svijet po funnylittlefrogu

Ljeto je i sunce zalazi baš kao na turističkim prospektima. Vjetar ne puše, nema valova, a i tri otočića (kojih je zapravo pet, ali da vidite ostale morate promijeniti poziciju - samo tada prizor više nije tako savršen) su posve mirna. Jedan lik sjedi na stijeni. Možda je to romantik koji čezne za srodnom dušom s kojom bi u nekim dalekim nepoznatim krajevima trčkarao po zelenim proplancima i uzgajao ovce merino? Je li vrlo produhovljen i upravo meditira o zadnjem pogledanom porno filmu? Ili ipak samo čeka da se malo otrijezni da može pronaći put kući?

Njeno ime je tek djelomično odražavalo njenu ljepotu. More joj je dobro pristajalo, a valovi su je činili još uzbudljivijom. Danas su valovi posebno veliki i turisti se ne usuđuju približiti vodi. Carolini je smiješan strah od mora. Svjesno i bez jadanja se predaje moru i dugo pleše s valovima. Na plaži među turistima je već drugačije. Carolina čita Murakamijevu knjigu, ali ubrzo je okružuju dvije Njemačke obitelji koje vode žučnu raspravu o tek pojedenom ručku i Carolina uzima svoj mp3 player. Dok joj Polly pjeva o žudnji dopiru do nje glasovi - …es schmeckt sehr gut aber…
- Aber, aber..aber dojde dunkel – pomislila je Carolina sa zločastim smiješkom, izvadila slušalice iz ušiju i osvrnula se oko sebe.
Momci na plaži su pjevali:
Carolina Carol Bela

Dok je maestral blago ljuljao more Carolina je rekla momku na plaži - Hajdemo.
- Kuda?
- Ne znam, ali ipak hajdemo.
- Ok, hajdemo.
A momci na plaži će zauvijek pjevati:
Carolina Carol Bela