svijet po funnylittlefrogu

11 DIO, U KOJEMU ĆE TELMA I LUIZ UPOZNATI FROGICHEVE PRIJATELJE S KOJIMA ĆE OTIĆI NA BRUCOŠIJADU


"SREĆA JE BITI SPREMAN U PRAVOM TRENUTKU"
SENEKA
"HAPPINESS IS A WARM GUN"
THE BEATLES


Telma je bacila zadnji pogled na ogledalo prije izlaska i bila je potpuno zadovoljna onim što vidi. Izgledala je opako zavodljivo kao Michelle Pfeiffer u kostimu Cat Woman. Namignula je svom odrazu i rekla :
- Nek ti se samo usude odolit mačko...
I Telmin odraz je namignuo Telmi, ali nije ispustio ni glasa.


Luiz je nervozno pušila cigaretu na balkonu. Uvijek je bila napeta pred velike događaje i ova večer nije bila iznimka. Samo ju je isčekivanje dolaska Frogichevih prijatelja dodatno uznemirilo, tako da ni prohladna noć nije mogla ublažit njeno koprcanje na vatri. Zvonjava na ulazu ju je izbacila sa mjesta kao katapult i za tren oka bila je na vratima.


- Koja hitrost do vrata...poput gazele - rekao je Frogich i zvučno je cmoknuo Luiz u oba obraza. - Stvarno sam ti jako nedostajao i isčekivala si me iza vrata? Ili si možda ipak očekivala nekog drugog? - Nastavio je brzo ne dopuštajući Luiz da dođe do riječi. - Evo pokupio sam usput ove dvije barabe i nadam se da te neće puno smetati.
- Sigurno nećemo klafrat toliko kao ti, ni blebetalo od one moje susjede Mande ne mlatara toliko jezikom - prekinu ga je Stroke i odmah se okrenuo prema Luiz - Strokewski, ali možete me zvat Stroke.
- Luiz - pomalo zbunjeno je izustila Luiz i prihvatila pruženu ruku.
Telma je poput zvijezde padalice zasvijetila u svom punom sjaju između njih i direktno se obratila Strokeu
-Strouče, mene možeš pogodit kad god poželiš!
- Ne bojiš se da bi taj udar mogao biti smrtonosan? - pitao je sa vidnim interesom Strokewski.
- Tome se i nadam, pravi zgoditak je da se umre od zadovoljstva - Telma je rekla Strokeu gledajući ga izravno u oči iz kojih je sjevnula iskra.
Luiz se divila Telmi zbog njene otvorenosti, ali joj je sad bilo još neugodnije u cijeloj ovoj situaciji. Pogledala je drugog Frogichevog prijatelja, koji je šutljivo stajao sa strane čekajući da ga se ostali sjete. Djelovao joj je malo smotan, ali na neki simpatičan, intelektualni način. Tada se javio Frogich, koji je odlučio večeras izigravat domaćina
- Telma molim te, skini se malo sa Strokea i dođi da upoznaš Speedyja.
- Oprosti mi Speedy, stvarno smo mi cure nepristojne što te cijelo vrijeme zanemarujemo. Sad će se stara Telma pobrinut za tebe - govorila je Telma približavajući se Speedyju i poljubila ga na brzinu u krajičak usta. - Hajde Luiz, cmokni i ti našeg novog frenda i onda će nam sve oprostit. Je li tako Speedy?
- Oprostit bi značilo priznanje da se osjećam zanemarenim, a to nije ni blizu istini - jasno i glasno je rekao Speedy.
- Eto vidiš Frogich da se Speedy ne ljuti - dobacila je ravnodušno Telma.
Luiz je svejedno cmoknula Speedyja, jer joj se to činilo kao dobra ideja.
- A sad bi stvarno trebali krenut, Moana čeka dolje u autu - požurivao je društvo Frogich.
- Pa mogao si je pozvat gori da popijemo jedno pićence prije polaska. - predložila je Telma.
- Barem ćemo imat večeras na brucošijadi dosta pića, ako ničeg drugog ne bude - odgovorio je Frogich i dodao - Uostalom znaš Moanu, mi smo za nju premladi.
- Ne znam Moanu onako dobro kao ti, ali očigledno joj barem ti nisi premlad - Telma će brzo, a onda je ipak dodala - Ok. idemo, ne možemo pustit damu da čeka.
I uskoro su krenuli.


Moana je sjedila sama u svom žutom Opelu i slušala muziku. Na drugom programu hrvatskog radija su puštali dobre stare evergrine koje je Moana jako voljela i upravo je Sinatra pjevao All the way. Moana je smatrala ovu verziju potpuno inferiornom onoj velike Billie Hollyday sa Last Recording, ali malo se stvari moglo usporedit sa tom izvedbom. Svako, i najmanje podrhtavanje njenog glasa bez problema je doticalo u Moaninoj duši predjele koje ni jedan drugi, čak ni tehnički savršeniji, glas nije mogao doseći. Samo sa njom je mogla podijelit svoju tugu u gluho doba noći, kad su njeni zadovoljni ljubavnici već mirno spavali.


Nat King Cole je započinjao svoju mračnu melankoličnu Rather Have Blues, kada je društvo ulazilo u auto i trebalo im je samo petnaestak minuta da stignu do Hotela Split na Trsteniku u kojem se održavala Brucošijada. Frogich je ostao u autu pozdravit se sa Moanom, a ostali su pošli prema ulazu.
- Ne mogu te nikako nagovorit da uđeš sa mnom? - pitao je Frogich Moanu.
- Prošli smo ovo milijun puta i postaješ stvarno dosadan mali - odlučno je odgovorila Moana i nastavila - Znaš da to nije moja vrsta zabave i da mi nikako nije gušt gužvat se sa hrpu razuzdanih adolescenata.
- Adolescenti ti pašu samo u krevetu!
- Samo poneki, i ako im se to ne sviđa, slobodni su da idu. Ali sigurna sam da se tebi sviđa, barem sudeći po ovome - rekla je Moana opipavajući Frogichevo međunožje.
Frogich se brzo predao.
- Ok, onda pričekaj da provirim na brzinu i onda sam tvoj.



Studenti su se za brucošijadu lijepo spremili nema šta, i vidit ih u svim tim večernjim haljinama, kompletićima, modernim košuljama i još modernijim hlačama ili u elegantnim odijelima je bila prava gozba za oči. Mladost je večeras sjajno izgledala, a još sjajnije se zabavljala. Bend je svoj zanat ispekao po ljetnim terasama duž cijelog jadrana i bez problema su razgalili srdašca, a bogami i nožice naših takoreći intelektualaca. Teško je reći jesu li bolje razgalile njihove duše veličanstvene serenade Gorana Karana i Petra Graše, uz koje su se njihali sa upaljenim upaljačima, popularni hitovi još popularnijeg Jole i neizbježnog Magazina, koji su ih vinuli u raj vrckavog poskakivanja i potom vezala njihove ruke u uvijek dobrodošlo kolo ili sirtaki na kojem bi im i Grk Zorba pozavidio uz Stavrosa i Matka Jelavića. Romantika doajena hrvatske estrade Olivera natjerala ih je da potroše još malo plina iz svojih upaljača ili već na neki drugi način da pokažu svoju nježnu stranu, ali pravu vatru u njihovim uvijek za dom spremnim srcima su zapalili hitovi Vuce i Tompsona. I tko može sada reći da se hrvatska mladež ne zna zabavljat?!
Frogich je bezuspješno tražio svoje prijatelje, ali uspio je samo prepoznati nekoliko kolega, koji su srećom bili toliko pripiti da ga nisu ni primjetili. Nekoliko cura su ga zamijenile sa njihovim idolom Jolom i Frogich ih nije imao srca razuvijerit, pa im je čak improvizirao ples nalik na Linđo, jer je to jedino čega se mogao sjetit iz svojih slavnih folkloraških dana. Uskoro je odustao od probijanja kroz gužvu i nakon što je pokupio bocu džina sa švedskog stola, vratio se u auto Moani koja je bila uvijek spremna na vragolije.



* U to vrijeme dvije siluete sjedile su na plaži podno hotela Split obasjane mjesečinom i gledale u to čarobno noćno ljeskanje mora. Speedy je prvi progovorio :
- Ovo je pogrešan dan.
- Kako misliš pogrešan? Jesam li ja pogrešna u tom tvom danu? – pitala je Luiz
- Ne, samo…
- Što samo?
- Ma, znao sam da će sve krenuti krivo čim sam se jutros ustao.
- Kako si znao?
- Dok sam se umivao, poskliznuo sam se na mokre pločice WC-a, nezgodno pao i razbio ručni sat koji je bio krizmani poklon od moje bake – rekao je
- Zbilja ružno – izustila je
- Je, ali nije to sve…onda dolazi zgoda u autobusu.
- Što, uhvatio vas kondukter bez karte? – malo ga je podbadala
- Ma ne, slušaj…vozimo ti se mi nekim makarskim autobusom, i baš negdje kod Makarske odlučim nazvat Frogicha na mobitel da mu potvrdim kada stižemo. Dok sam birao broj, vozač je tako naglo prikočio da mi je mobitel izletio iz ruke i sasuo se u sto komada po autobusu. Poludio sam od bijesa. Uspio sam ga sastavit ali više ne radi – rekao je Speedy na rubu plača
- Uuuu…jadničak mali – Luiz će milujući ga po kosi
- A slušaj ovo – Speedy će izmičući se - Kada smo sišli u Makarskoj na puš-pauzu kupio sam telefonsku karticu i nazvao Frogicha sa govornice. Vratio sam se u bus i imao što vidjeti.
- Što? – pitala je u čudu
- Netko mi je ukrao vrećicu u kojoj su bili čips, žvake, bočica fante i Cosmopolitan.
- Čitaš Cosmo? Hahahaha – zavarila je od smija
- Pa, ono…ponekad – promrmljao je zacrvenjen u licu
- Čuj, nije to sve skupa razlog da mi budeš tužan večeras. Pa imaš mene tu pored sebe – rekla je nasmiješena
- Da, ali imam jedan mali problem – rekao je
- Kakav?
- Već pola sata sam skoncentriran na tebe, a nikako da mi se digne.
Luiz je tada naglo promijenila izraz lica u onaj opakiji, zlokobniji, pa bi u ovom trenutku svatko iole priseban izjavio : "sve bih dao da nisam na tvom mjestu Speedy".
- Mogu li ga dodirnut? – pitala je stavljajući ruku na njegovo bedro
- Možeš, samo budi nježna – Speedy će već pomalo uspaljen
Tada ga je Luiz naglim pokretom ruke ščepala za jaja i stisnula što je jače mogla.
- JEL OVAKO DOBRO, AAAAA?!?!?!
- NEEEEE…..PUSTI, MOLIIIIIM TE – cvilio je
- DA TE PUSTIM?? – pitala je zapjenjena
- MOLIIIIM TE…O BOOOOŽE – suze su mu potekle
- Ok, evo…puštam – rekla je bezosjećajno, okrenula se i zakoračala put hotela.
Na nekih pedesetak metara od savijenog zapomagajućeg Speedyja kao da se u Luiz probudilo nekakvo suosjećanje prema njegovoj patnji. Okrenula se i vratila natrag. Pomogla mu je da se uspravi. Naslonio je glavu na njeno rame i dalje plačući kako malo dijete, a ona mu je mrsila kosu dugo u noć…tihu ljetnu noć.



Telma je već na ulazu procijenila dobro situaciju, trebat će joj dvije minute da se dočepa pića, desetak minuta za formalno druženje uz to piće i ako za pola sata ne stjera Strokea uz zid, mama će mu se kupat gola. Tu se malo preračunala, bilo joj je dovoljno dvadeset minuta da Strokeove usne potraže njene pokraj muškog wc-a. Sala je bila zagušljiva od dima cigareta, ali Telma je izgubila dah u Strokeovom zagrljaju i brzo su se našli vani, a kad su već tu bili, lako su odabrali smjer - put do plaže je vodio nizbrdo.
More je bilo tu već cijelu vječnost i zato je Stroke više želio istražiti sve tajne Telminog tijela, a otkrića su mu bila i više nego primamljiva.
- Ove bi mogle nahranit cijelo jedno selo u Africi - promrmljao je Strokewski zabavljen Telminim grudima.
To mu je bila velika pogreška i Telmina ruka je munjevitom brzinom našla u torbici škare, koje su u spretnim rukama mogle postat smrtonosno oružje. Telma je znala biti izuzetno spretna kad to poželi. Stroke se spustio na koljena i Telma je počela glasno stenjati. Nikada nije mogla odoljeti muškarcu na koljenima. Strokea je njegov jezik lako mogao mogao dovesti u smrtnu opasnost, ali i izbavit iz nje.
- To Strouče! - dahtala je Telma - Da! Nastavi tako, to je takoo aah aah aaah...
Stroke je povukao Telmu na pod, tako da je osjetila težinu njegovog tijela dok su im usne i jezici vodili sočne razgovore. Telma je jednim trzajem poput kobile zbacila Strokea sa sebe i ovaj se samo na trenutak iznenadio i zbunio. Idući trenutak već mu je ruka tražila uvijek spreman nož skakavac skriven u desnoj cipeli, kad je Telma uzviknula :
- Jebeni kamen, zabio mi se tako snažno u dupe da sam mislila da če cijeli ući u mene - i onda se okrenula prema Strokeu - Ali sad sam spremna da ti uđeš u mene Strouče.
Dobro je biti spreman! – pomislio je uz vragolasti osmijeh

NASTAVAK SLIJEDI AKO BUDETE IMALI SREĆE....BUAHAHAHAHAAAA

* - dio napisan kurzivom gostovanje je mog frenda strokea u ovoj priči


update:mislim da sad znam kako se to radi..from cat power to my cat woman..same mace u igri