PARENTING STYLE? Ma daj!!!
Kako ono ide s odgojnim stilovima... hm...
1/ Autoritarni (strogi), rezultat: mali diktator s velikim kompleksima,
2/ Autoritativni (dosljedan), rezultat: odgojeno dite sa realnim očekivanjima i priličnim samopouzdanjem,
3/ Permisivni (dopustivi) rezultat: razmaženo derište okruženo stvarima, i
4/ Indiferentni (zanemarujući) rezultat: posjećivanje nasljednika svaki utorak u najbližoj kaznionici ili komuni.
U želji da rezultat mog odgoja bude onaj ad 2/, bacila san se ima dva dana cilom tipkovnicom na anketu "What's your parenting style" iliti "Koji je vaš odgojni stil" američkog on-line časopisa i (naravno sasvim nesvjesno) uštimala odgovore da me okrune titulom autoritativno-dosljedno-demokratski-savršeno-uravnoteženog roditelja. Ostatak dana san bila tako fuc... ponosna na sebe i svoje rezultate.
Sve do sutra ujutro... U 8:13 h, 15 minuta prije suda, plazila san po podu brišući tapet, stolice i nasljednika od prolivenog mlika sa skašenim cornflakesom, s jednim našminkanin okom u jedinim hulahopkama koje san imala, a koje su pukle na kolinima od struganja po tapetu, ne od onoga na što ste svi prvo pomislili. 1 bod za permisivni (Evo ti keks, samo miruj dok očistim).
Nastavilo se u vrtiću, di se on tako revnosno bacija meni oko vrata kad san došla po njega. Znala san sto posto da je nešto zajeba. I zamisli čuda, kada ga je teta lipo edukativno-pedagoški podučavala kako se ispravno drži žlica, mali divljak je primijenio rečenicu iz Shreka 2: Ne pametuj, ti teto! 1 bod za autoritarni (derući se: Jesi li ti normalan? Zašto me tako sramotiš!!).
Za nevolju, navečer smo imali rengensko snimanje ruke, pa je mladi gospodin u čekaonici lipo uzeja daljinski u ruke i izgasija tv, iako je taj tren baren 5-6 vremešnih penzionera tu gledalo dnevnik. 1 bod za indiferentni (zadubljena u ranije rengenske nalaze, pravila san se da ne vidin). Ajde, moran priznat da san ga poslala samoga na pregled, a ja ostala u čekaonici, da dobije samopouzdanje, stekne odgovornost, bla-bla-bla.. Yes, evo mi 1 bod za autoritativni! :-D
Balada se nastavila u Joskana di smo svratili na večeru na kraju "zanimljivog" dana jer je moj optimistični alter-ego virova da jednostavno nema više šta zeznit. Ali uvik ima od gorega gore, pa je restoranski konobar/roštiljar/animator Stipe, kada je princa doša izvijestit da su mu gotovi kumpirići, dobija po nosu napuvanim balunom kojeg smo mu (permisivno +1 bod) kupili da se zabavi dok mi na miru večeramo. Moja reakcija je zaslužila 1 autoritarni bod (Sad mi te stvarno dosta!!! Da si isti tren sija tu i da te više nisan čula!!!!).
I taman kada san umorno uzdahnila nadajući se da je to to za danas i razmišljajući kako bi mi dobro doša koji dan odmora od tih neuspjelih pokušaja savršenog odgajanja, nazva je Bivši da će ga u petak (tj. danas) uzet na 15 dana sa sobom na godišnji. Taj tren mi sve to srušilo prid očima, poslala sam u k.... sve odgojne stilove, samohrano roditeljstvo, pedagoško-socijalne metode i samo buljila u njega kad je zaspa navečer, ne virujući da ćemo prvi put otkad se rodija bit razdvojeni duže od tri dana. 15 dana i 15 noći.... Pa da zbrojimo: imamo po 1 bod za indiferentni i autoritativni, i po 2 za autoritarni i permisivni. Hm, neloše... A šta tablice kažu za nedostajanje njegove ruke u mojoj, njegovog glasa „Mamaaaaaa!!!“ u svako doba dana, njegovog trčanja prema meni kada me vidi na vratima vrtića, njegovih milijun pitanja dnevno, natezanja oko ručka i divljanja onda kada najmanje triba, pa i sa slomljenom rukom...? Kakav je tu emergency procedure? Ako neka dobra duša koja ovo čita ima taj dio roditeljskog priručnika, molin da mi ga hitno posudi na 15 dana. Unaprid zahvalna.
08.11.2013. u 20:44 | 7 Komentara | Print | # | ^