Kako ono ide s odgojnim stilovima... hm...
1/ Autoritarni (strogi), rezultat: mali diktator s velikim kompleksima,
2/ Autoritativni (dosljedan), rezultat: odgojeno dite sa realnim očekivanjima i priličnim samopouzdanjem,
3/ Permisivni (dopustivi) rezultat: razmaženo derište okruženo stvarima, i
4/ Indiferentni (zanemarujući) rezultat: posjećivanje nasljednika svaki utorak u najbližoj kaznionici ili komuni.
U želji da rezultat mog odgoja bude onaj ad 2/, bacila san se ima dva dana cilom tipkovnicom na anketu "What's your parenting style" iliti "Koji je vaš odgojni stil" američkog on-line časopisa i (naravno sasvim nesvjesno) uštimala odgovore da me okrune titulom autoritativno-dosljedno-demokratski-savršeno-uravnoteženog roditelja. Ostatak dana san bila tako fuc... ponosna na sebe i svoje rezultate.
Sve do sutra ujutro... U 8:13 h, 15 minuta prije suda, plazila san po podu brišući tapet, stolice i nasljednika od prolivenog mlika sa skašenim cornflakesom, s jednim našminkanin okom u jedinim hulahopkama koje san imala, a koje su pukle na kolinima od struganja po tapetu, ne od onoga na što ste svi prvo pomislili. 1 bod za permisivni (Evo ti keks, samo miruj dok očistim).
Nastavilo se u vrtiću, di se on tako revnosno bacija meni oko vrata kad san došla po njega. Znala san sto posto da je nešto zajeba. I zamisli čuda, kada ga je teta lipo edukativno-pedagoški podučavala kako se ispravno drži žlica, mali divljak je primijenio rečenicu iz Shreka 2: Ne pametuj, ti teto! 1 bod za autoritarni (derući se: Jesi li ti normalan? Zašto me tako sramotiš!!).
Za nevolju, navečer smo imali rengensko snimanje ruke, pa je mladi gospodin u čekaonici lipo uzeja daljinski u ruke i izgasija tv, iako je taj tren baren 5-6 vremešnih penzionera tu gledalo dnevnik. 1 bod za indiferentni (zadubljena u ranije rengenske nalaze, pravila san se da ne vidin). Ajde, moran priznat da san ga poslala samoga na pregled, a ja ostala u čekaonici, da dobije samopouzdanje, stekne odgovornost, bla-bla-bla.. Yes, evo mi 1 bod za autoritativni! :-D
Balada se nastavila u Joskana di smo svratili na večeru na kraju "zanimljivog" dana jer je moj optimistični alter-ego virova da jednostavno nema više šta zeznit. Ali uvik ima od gorega gore, pa je restoranski konobar/roštiljar/animator Stipe, kada je princa doša izvijestit da su mu gotovi kumpirići, dobija po nosu napuvanim balunom kojeg smo mu (permisivno +1 bod) kupili da se zabavi dok mi na miru večeramo. Moja reakcija je zaslužila 1 autoritarni bod (Sad mi te stvarno dosta!!! Da si isti tren sija tu i da te više nisan čula!!!!).
I taman kada san umorno uzdahnila nadajući se da je to to za danas i razmišljajući kako bi mi dobro doša koji dan odmora od tih neuspjelih pokušaja savršenog odgajanja, nazva je Bivši da će ga u petak (tj. danas) uzet na 15 dana sa sobom na godišnji. Taj tren mi sve to srušilo prid očima, poslala sam u k.... sve odgojne stilove, samohrano roditeljstvo, pedagoško-socijalne metode i samo buljila u njega kad je zaspa navečer, ne virujući da ćemo prvi put otkad se rodija bit razdvojeni duže od tri dana. 15 dana i 15 noći....
Pa da zbrojimo: imamo po 1 bod za indiferentni i autoritativni, i po 2 za autoritarni i permisivni. Hm, neloše... A šta tablice kažu za nedostajanje njegove ruke u mojoj, njegovog glasa „Mamaaaaaa!!!“ u svako doba dana, njegovog trčanja prema meni kada me vidi na vratima vrtića, njegovih milijun pitanja dnevno, natezanja oko ručka i divljanja onda kada najmanje triba, pa i sa slomljenom rukom...? Kakav je tu emergency procedure? Ako neka dobra duša koja ovo čita ima taj dio roditeljskog priručnika, molin da mi ga hitno posudi na 15 dana. Unaprid zahvalna.