Baloni, dio drugi ili Kako je sve završilo u smeću....
Stojimo i čekamo. Kiša je i noć je. Malo mi je hladno, ali samo za desnu stranu tijela, jer to je mokra, pokisnula strana. Lijeva strana se stišće s Ivaninom desnom stranom pod malim kišobranom. Večeras smo se opet igrale onu igru kad pušeš balone od sapunice prema nepoznatim prolaznicima i čekaš da im se oni razvesele. Najčešće samo prođu. Pa ih onda malo žališ, jer sigurno je teško biti sazdan tako, od kontrasta: s očima koje bistro vide, ali s mutnim i nespremnim srcem. I sad stojimo i čekamo. Malo umorne. Stiže nam tramvaj, a Ivana baca u smeće još napola punu bočicu sapunice, koja čarolijom stvara šarene balone, koji onda čarolijom vesele, samo ako im dopustimo! Kristina |