Stojimo i čekamo. Kiša je i noć je.
Malo mi je hladno, ali samo za desnu stranu tijela, jer to je mokra, pokisnula strana. Lijeva strana se stišće s Ivaninom desnom stranom pod malim kišobranom.
Večeras smo se opet igrale onu igru kad pušeš balone od sapunice prema nepoznatim prolaznicima i čekaš da im se oni razvesele.
Najčešće samo prođu.
Pa ih onda malo žališ, jer sigurno je teško biti sazdan tako, od kontrasta: s očima koje bistro vide, ali s mutnim i nespremnim srcem.
I sad stojimo i čekamo.
Malo umorne.
Stiže nam tramvaj, a Ivana baca u smeće još napola punu bočicu sapunice, koja čarolijom stvara šarene balone, koji onda čarolijom vesele, samo ako im dopustimo!
Kristina
Post je objavljen 07.05.2006. u 16:28 sati.