Mlijeko je zločesto https://blog.dnevnik.hr/fss
petak, 16.09.2005.
Mama, što je iza duge?
Ne događa se često da i sebi i ostalima pišem razumljivim jezikom. Koliko god se to ne činilo takvim, ovo je moj dnevnik. Žuto je toplo i ugodno, boja Najdraže. Crveno je žestoko i uznemirujuće, crno sakriva. Ptice su slobodne ili zatvorene. Zvijeri gladne ili site. Uvijek sam se zamišljala nejutarnjom osobom, ali ne volim prespavati dan. Raduju me zore. Nemam omiljeno godišnje doba, živim po danima. A ovi su baš nekako dobri. Lagani i šuštavi. Kao slova egzotičnog jezika. Jednog nedavnog.
Večeras opet spavamo zajedno. Lako se na dobro naviknuti, vele stari. A mi se tome dobrome i nakon toliko vremena još uvijek čudimo i veselimo. Možda ćemo zato trajati. Zbog poljupca za dobar dan u 5.15 svakog jutra, keksa i mlijeka uvečer, žutih papirića s porukama na skrivenim mjestima, dobro razrađenih scenarija na početnoj, zelenoj podlozi. Prženih krumpirića i bankovnih izvoda. Malih strahića. I mirisa tek opranog veša.
Mi smo ljudi bez prošlosti. Zaboravi što si bila, sada si nova. Zaboravi što si bio, sada si nov. A vraća se, zar ne? Modrice na rukama, srce u grču, ružni snovi, teturanja, sirene kola hitne pomoći. Onda lutamo i skrivamo se. Zagrljaji liječe. Pečenje kruha. Presađivanje biljaka u žute teglice. Ljubljenje među policama s toaletnim papirom i šalicama za kavu. Durenje zbog petrusina i češnjaka na ribi. I prošlost prođe. Jesi li dobro? Jesam. Poljubi me.
Nije sve čisto. Znam, Najdraža. Mislim i ja. Sve će biti u redu.
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Pravila igre
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Kad smo sjeli za stol, karte su već bile podijeljene
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Ljuskave ideje
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Bez pera na jeziku
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.