Još čaja, srce?Da, molim.Kako si?Dobro, zbilja dobro.Sve bolje.Prisjećaš li se čega?Da, dijelova.Lagala je.Samo je pitanje vremena.Samo vrijeme.Zadovoljno se i sa smiješkom zavalio u naslonjač.Volio ju je gledati.Raskošno je prebacio jednu nogu preko druge.Rasipao je pepeo uokolo.Sve na njemu bilo je tako opušteno.Svoje je noge skupila ispod stola, s blagom nelagodom.Ispružiti ih, bilo bi kao da izaziva.Iako nije mogla točno zaokružiti osjećaj, znala je da nije pogriješila.Prostoriju u kojoj su sjedili doživjela je kamenom.Grijući ruke na šalici, kamen je nije hladio.Koliko je puta ovdje već sjedila?Moralo je biti ugodno.I sada je bilo.Sigurno je znao o čemu razmišlja.Zatvorio je oči i pustio je da se sama snalazi.Znala je kakvi su zidovi iza njezinih leđa.Pomalo grubi.Na koži bi joj ponekad ostajale sitne točkice kada bi je malo jače pritisnuo.Negdje u zapešćima osjećala je želju.Virnula je pogledom na njega.Dimove je uvlačio lagano, kao da ga se uopće ne tiče što je tamo.Ona njemu nije bila novost.Ovdje je bilo kod kuće.Sada ga je željela dotaknuti.U sliku ubaciti njegove mirise.Prijeći rukom preko brade.Dva ili tri dana?Ugasio je cigaretu.Slobodne ruke uvaljao u njezinu kosu.Uvukla je tijelo između njegovih nogu i sakrila glavu u njegovom krilu.Negdje u kući otkucavale su minute.Opet će sve krenuti ponovo.Predivno ponovo.Prvi put.
| studeni, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.