ako nisi znala
ovi nezgrapni razmaci
tu su zato što...
me nije briga.

komentiraj (0) * ispiši * #

nakon transformacije trebala bi uslijediti obnova.
odmor teških očiju
vedrenje ozbiljna lica
hoću li ikad više biti opet lijepa?
hoću li se ikad uspjeti odmoriti?
hoću li ikad više biti lijepa?
hoću li ikada više imati svoje oči...
ili su to sada neke druge oči, promijenjene
tuđe
ozbiljne i duboke.

ozbiljne i duboke.
one govore
umjesto mene.

komentiraj (0) * ispiši * #

trans-for-macija.

komentiraj (0) * ispiši * #

“There lived a redheaded man who had no eyes or ears. He didn’t have hair either, so he was called a redhead arbitrarily. He couldn’t talk because he had no mouth. He had no nose either. He didn’t even have arms or legs. He had no stomach, he had no back, he had no spine, and he had no innards at all. He didn’t have anything. So we don’t even know who we’re talking about. It’s better that we don’t talk about him any more.”

 Daniil Kharms, Today I Wrote Nothing: The Selected Writings

komentiraj (0) * ispiši * #

Ništa nije moje. I bilo bi dobro sve zaboraviti. Da bih doista mogla primiti sljedeće.
O tome se sada radi.

komentiraj (0) * ispiši * #

Život sam provela u nedostajanju. Oca. On to nije znao iako mi se sada čini da mu nedostaju mnoge godine provedene sa mnom, dok sam još bila dovoljno nesvjesna tog nedostajanja i mnogočeg drugog da sam ga mogla bezuvjetno voljeti. Nakon shvaćanja, trebalo je vremena da shvatim i to da tom nedostajanju nije uzrok on niti ja. To je jednostavno bilo tako. To će možda uvijek biti tako. Pa ga sada opet iznova učim voljeti. I sve je ovo već rečeno. Već proživljeno. I prije, kad sam ga kao djevojčica skrivena pod stolom sama i uplašena čekala da se vrati kući, i danas, kad ga gledam kako umoran sjedi, bolnih očiju i glave. Mili otac. Koji daje sve od sebe, sve ono što zna. Nimalo kriv što me ne poznaje dovoljno da bi znao da cijelog života ustraje taj jedan manjak, gotovo svega. Kako sam ja rasla, tako se on smanjivao, kako se ja sada smanjujem, on raste.

komentiraj (0) * ispiši * #

živni više živote života ti.

komentiraj (0) * ispiši * #

bol

17.08.2015.

umjesto da ju, kao i nekad prije (što mi se vraća kao val prošlih obrazaca),
čvrsto zgrabim, ispustim pred sebe i pomno seciram, apsorbirajući svaki djelić, rastaljujući do zadnjeg komadića
svojim tijelom njezinu grubu hladnu željeznu strukturu, mogla bih ju jednostavno predati dalje, u nepregledno.

komentiraj (0) * ispiši * #

Dolaze neke prilike. I prolaze, neprimjetno. Prolaze ogibajući se o staklene zidove kroz koje vidim sve, baš sve. Osim tih prilika koje se o njih ogibaju.
I sebe.

komentiraj (0) * ispiši * #

Ispraznost

nekad je iluzija dovoljno jaka
a ti si
dovoljno slaba.

iluzija se raspline.

preostaju samo
Slabost i
Ja.

i jedna isprazna pjesma.

komentiraj (0) * ispiši * #

još uvijek ne možeš probaviti istinu o tome tko si i što je ovaj svijet.
još se uvijek radije zadržavaš na površini
tek povremeno zaroniš u dubine
i onda plačeš danima
od ljepote.
svaki je zaron novo iscjeljenje
svaki zaron oči u oči s nepreglednim beskrajem
toliko je kratak život
a ti si... toliko spora.

komentiraj (0) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.