svi su tako ozbiljni. i tako ozbiljni, vrlo su namršteni.

Franjo kaže da su danas mnogi ljudi tužni. On zato stvara slike vedrine.
Franjo kaže, i njegove slike kažu: "Idemo sada nešto napraviti"
Franjo sjedi, u kariranoj košulji i toploj vesti, i sjedeći tako, blista u jednostavnosti i miru.
Franjo kaže, piše knjigu, o budućnosti. Stoljeće je 60 i neko. Još uvijek ima pčela. Vode.
Ima i otok s vilama. Jedna od njih zove se Ansiris.
Franjo sjedi i oči mu sjaje i gledam ga, u istom trenutku vidim kako mi maloprije pokazuje novu galeriju koju uređuje,
za Prirodu. I odbojkaško igralište na travi. I teren za badminton. I mrežicu. Badminton je najbolja igra na svijetu.
Znam nekad toliko igrati badminton da me ruke bole danima nakon toga.
Ima i novi tobogan, i ljuljačke od gume, koje mogu nositi Iris i mene zajedno,skoro.
U Franjinim slikama blistaju zvijezde. Među stablima, na licu, oku, u kamenu i u kapljici rose. Oko gležnjeva galaksije.
Malo je već sumrak. Hodamo do auta, i shvaćam da je to jedino što istinski želim, više od ičeg drugog.
Više od ljubavi, više od sigurnosti, više od adrenalina, više od dalekih zemalja, više od bilo čega ičega ikad.
Mir. Duboki, bekrajni mir, nepregledni, nesavladivi, neotuđivi.
Mir koji rađa svim ostalim što bi nam ikad moglo biti potrebno.

previše radosti.
a premalo razloga.
a previše.

više valjda ne postoje prijatelji uz koje možeš samo biti tužan.
bez pitanja bez odgovora bez savjeta i bez kritike. bez puno objašnjavanja.
već samo biti jednostavno tužan i još jednostavnije plakati.

voljela bih da je sve jednostavno, kao što i jest.
zagrljaj je samo zagrljaj.
osmijeh samo osmijeh.
ruka je ruka.

voljela bih da ne moram objašnjavati, kao što i ne moram.
bol je bol
san je san
ruka je ruka.

voljela bih da bol nije beskrajna kao što jest.
bol je bol je bol
san je san je san
možda samo sanjam svu ovu bol.



bilo bi dobro kad bi se mogla unajmiti neka soba s balkonom i vrtom
u kojoj su dva kreveta
na jednom ti na drugom druga osoba koja je uključena u aranžman
to bi bila soba u koju dođeš i ostaneš koliko ti treba
bilo bi zapravo bolje da je to mala kolibica u šumi
a može biti i neki mali stan bilo gdje zapravo nije bitno gdje je
i ta druga osoba koja je uključena u aranžman je nepoznata
spol je nebitan ali poželjno je da je isti
namjena bi bila plakanje
za osobe koje se ne osjećaju baš najbolje ali ne mogu to nikako isplakati
no u toj sobi/kolibici/stanu sve je postavljeno tako da se može plakati
ako želiš plakati sam odeš u vrt ili na balkon
i samo plačeš satima i satima dok ne isplačeš SVE
i jadan si i plačeš ali si i sretan jer možeš plakati

to mi treba.

Jan kaže da trebam osjećaje uvijek staviti na stranu.
Ime Jan podsjeća me na ime Ian, što je vrlo lijepo muško ime.
Jan kaže i to da treba biti strog prema sebi i ne popuštati.
Jan je tek relativno nedavno počeo osjećati životnu radost.
Rekao mi je to dok smo hodali jednom šumom u kojoj smo se i izgubili.
Valjda jer smo toliko pričali o životnoj radosti. I o Komiži.
Vjerujem da je u redu ne pretpostavljati tuđe misli jer
u vlastitu procjenu teško se sasvim pouzdati kad su u pitanju drugi.
Vjerujem da bih voljela neko vrijeme više uopće ne misliti na druge.
Na one koji su daleko. I pitati se. I bojati se. I pripremati se.
Sada ću malo prestati s tim, a možda s vremenom i trajno, ako uspijem.

Toliko.

ustani rano. jako rano.
otrči.
tamo.
gdje uvijek.
budi rano.
baš tamo.
češće.
duže.
dublje.
ostani.
savladaj.
ovladaj.
radi sebe.
radi tebe.
srcem.
mirno.
svijetlo.
nepomično.



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.