kad se točno dogodi navala kreativne energije i onda ne znam kud bi sa sobom jer želim sve?
kad zagrijem domaće mlijeko (kravlje ili (bolje) biljno ili svejedno) i u njemu smućkam jednu žličicu il` dv`je
sirovog kakaa i malo (istinskog) smeđeg šećera ili kojeg drugog zaslađivača.
to popijem.
i ondaaaaaaaaaaaaaaa.
komentiraj (0) * ispiši * #
„Postoji li na Zemlji nešto značajno, nešto što bi moglo promijeniti tijek događaja ne samo na Zemlji nego i u drugim svjetovima?“ upitao sam svojega učitelja.
„Postoji.“
„A što je to?“ upitao sam.
„To je…“ počeo je moj učitelj i odjednom zašutio.
Stajao sam i napeto očekivao njegov odgovor. A on je šutio.
I ja sam stajao i šutio.
I on je šutio.
I ja sam stajao i šutio.
I on je šutio.
Obojica stojimo i šutimo.
Hoj, la, la!
Obojica stojimo i šutimo!
Hoj, la, la!
Da, da, obojica stojimo i šutimo!
Daniil Harms (16. – 17. srpnja 1937)
komentiraj (0) * ispiši * #
više mi se sviđalo kad sam bila Danil Harms.
komentiraj (0) * ispiši * #
voljela bih da mi netko kaže da se sve ovo isplati.
ne samo jer se to podrazumijeva jer podrazumijeva se da se isplati
nego da mi netko dođe, stisne me za ramena i UVJERI ME ZAUVIJEK
da se stvarno, ama baš stvarno najstvarnije
isplati.
hvala unaprijed.
komentiraj (1) * ispiši * #
voljela bih da je sve jednostavno, kao što i jest.
zagrljaj je samo zagrljaj.
osmijeh samo osmijeh.
ruka je ruka.
voljela bih da ne moram objašnjavati, kao što i ne moram.
bol je bol
san je san
ruka je ruka.
voljela bih da bol nije beskrajna kao što jest.
bol je bol je bol
san je san je san
možda samo sanjam svu ovu bol.
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.
M. Antić
komentiraj (0) * ispiši * #
o samoćama.
o samoćama je lako pisati. one ispune sav prostor u meni pa produže u beskraj i taj prostor dobije težinu koje
ne možeš ne biti svjestan. pa gledaš i vidiš, dodiruješ i osjećaš. taj prostor i njegov sadržaj. i odgađaš,
s mjerom obilaziš, kao kad u ruci držiš dragocjenu knjigu koja je toliko lijepa da ju samo držiš i gledaš
i puna ti je duša ljepote. što će tek onda biti kad ju otvorim? toliko su lijepe te samoće kojih su mi puni dani
ove zime. zimujem i tihujem i punim se samoćom. liječi me i širi me.
sve dok se ne okrene protiv mene.
komentiraj (1) * ispiši * #
ovo se događa.
komentiraj (0) * ispiši * #
predaj se, a onda kreni popolako.
komentiraj (0) * ispiši * #
