o samoćama.

o samoćama je lako pisati. one ispune sav prostor u meni pa produže u beskraj i taj prostor dobije težinu koje
ne možeš ne biti svjestan. pa gledaš i vidiš, dodiruješ i osjećaš. taj prostor i njegov sadržaj. i odgađaš,
s mjerom obilaziš, kao kad u ruci držiš dragocjenu knjigu koja je toliko lijepa da ju samo držiš i gledaš
i puna ti je duša ljepote. što će tek onda biti kad ju otvorim? toliko su lijepe te samoće kojih su mi puni dani
ove zime. zimujem i tihujem i punim se samoćom. liječi me i širi me.

sve dok se ne okrene protiv mene.