jakost jedne žene je u onoj točki njezina postojanja u kojoj se skuplja iskustvo
a iz nje preobražena istječe mudrost
jakost je u mudrosti, ali jakost je i u protočnosti
jakost je u puštanju unutra, ali i u puštanju van, poput rijeke koja donosi i odnosi
jakost jedne žene je u njezinoj krhkosti u kojoj se otvara i rastvara da bi kroz nju potekla nježnost
ona se izvija u boli i otporu sve do trenutka dok ne opusti tijelo i pretvori ga u medij.
jakost je u tijelu koje je savršen instrument.
jakost je u cijelom spektru boli i nijansama koje su pitanje života i smrti.
jakost jedne žene je u njezinim rukama kojima mrvi zemlju
u očima kojima diše, kojima energiju zemlje, vode, vatre i vjetrova usmjerava kamo poželi, kao snopove blistavobijelog svjetla.
jakost jedne žene je u ramenima, u njenim stopalima, u bedrima njenim, bokovima kojima voli dok se njišu u prolazu.
ona se nježna njiše, poput rijeke teče kroz zrak, lebdi iznad puteva poput čarobne maglice u zoru iznad vrelih polja ljeti.
a kad govorim o ženi govorim o energiji.
jer žena je i ovo i ono, samo je jedna i uvijek ista, a različita
nosi i nošena je,
hrabra je i hrabri,
voljena i voli,
štiti i štićena je
ruke su joj dupkom pune milosti zdjele
nosi nas u utrobi u grudima u rukama na ramenima

majčica tisuće sunaca.
majčica šume i potoka.
majčica zemlja.