.........

usamljenost je kad udobno sjedim i ne mogu posegnuti
usamljenost je kad legnem i ne mogu se pomaknuti
usamljenost je kad hodam i jedna mi sjena nedostaje
usamljenost je kad slušam ovo i ono a čujem samo tutnjanje zna se gdje
usamljenost je kad ne želim otvarati oči
usamljenost je kad guram naprijed ali ne pomičem se s mjesta
usamljenost je kad prestanem gurati i bacim se u snijeg
usamljenost je kad čekam da me netko nađe
usamljenost
usamljenost
usamljenost
osjećam je u trbuhu
osjećam je u prstima
osjećam je u očima ramenima vratu stopalima
hranjena je odsutnošću i pms-om
i zimskim noćima punim snijega kad vidimo da se nema tko potruditi
da se kroz njega do nas probije