.........

zvala se Marija. rekla je da ide tamo gdje joj ide. da ne može podnijeti ovu ustajalost zidova i boja.
rekla je da ju dlanovi svrbe, i tabani, za još. tražila je još, vikala je, vrištala, ali nisu ju čuli. sve dok nije otišla.
tek su onda primijetili da je nema, tek kad je stvarno fizički nije bilo. a zapravo je nije bilo već mjesecima, samo
nitko nije primijetio. Marija je otišla i izgradila si je dom drugdje. svojim rukama. izgradila si je i dvorište, vrt,
i šumu je izgradila. i jednu planinicu. noćima je sanjala o tome što je sljedeće, a jutrima se budila u prekosutra.
i čudila se boli što ju još uvijek prati. tutnjalo je u grudima dok je čistila oraščiće. kad bi ih nosila na tavan već bi
probijalo na površinu, a dok je rastjerivala vjeverice suze su već prštale na sve strane. natopljene suzama košulje
vraćala se s tavana na licu s grimasom koju bi teško mogla zaboraviti da ju je samo imala prilike vidjeti. ta Marija... ona
je bila netko i nešto, zaista. i svi su to vidjeli, osim nje. ona nije vidjela ni to da drugi vide. ona je vidjela nešto sasvim
drugo: vidjela je sante leda s užarenom jezgrom, vidjela je modrozelena jezera s vatrenim pijeskom, vidjela je
vjetrove koji su brazdali lica ljudi poput nje. ljudi koji su bili preponosni da bi tražili pomoć. ljudi koji su šetali sami,
s istom grimasom koju ona ima kad silazi sa svog tavana podignutog na vrhu kuće usred ničega. podosta usamljena.
na vrhu sante leda Marija. u dubini rijeke pustinje Marija. velikog srca ustajalog Marija. umirala je od straha nekad
kad bi se sjetila jedne posvete koju joj je napisao jedan momak u knjigu što joj potom pokloni za rođendan.
ne drži srce u vješalici isteći će mu tkanina. ne... ne ostavljaj srce vani izješće ga gusjenice. ne... aha. da.
sad se sjećam, sjećam se, kaže ovo: ne drži srce u staklenci, isteći će mu rok. na tu je rečenicu škripala
zubima, jezdila drvoredima, vrištala kroz gusti zimski mrak, kroz maglu i snijeg, kroz smrznute zore kroz
skupljene češere kroz eone i eone godina prolazećih bez treptaja. ta opaka rečenica ju je progonila.