nekad dok čitam satima zaboravim na sebe i na to da čitam satima. onda nakon toga se nekad dogodi
da mi je mutno pred očima pa onda samo sjedim i pustim misli nek` idu, nek` se roje, i sjedim tako neko
vrijeme zatvorenih očiju dok mi se ne vrati vid. dugo mi se već nije dogodilo da sam jednu knjigu
pročitala u jednom dahu. neću ju preporučivati jer ne mislim da trebam. pročitah ju u jednom dahu jer
riječ je o nečemu što jako volim, i žanrovski i na druge načine. takve knjige kad čitam pune srce i cijelo
moje energetsko tijelo bljeskom. to su te knjige koje čitam u bljesku bljeskom. makar tema bila teška i
mučna i makar se radilo i patnji, moje srce živi neki drugi život za to vrijeme i u satima koji slijede a nekad
i danima nakon takve knjige. citat koji slijedi nije iz te knjige nego iz jedne druge.
Postoje ljudi koji ne vjeruju i ne ne vjeruju, stoga što oni ne žele vjerovati i ne žele ne vjerovati. Tako ja ne vjerujem u sebe zato što nemam želje vjerovati ili ne vjerovati.
Pogrešno je misliti da je vjera nešto statično i što dolazi samo po sebi. Vjera zahtijeva intenzivan napor i energiju, možda i veću nego sve ostalo.
Sumnja je već čestica vjere.
komentiraj (0) * ispiši * #
