......

Nestala je u prvoj kiši, u prvom jakom naletu vjetra
misao mučiteljica koja zalijepila mi se za unutarnji sloj epiderme
poput parazita upijajući sva mirisna esencijalna ulja moje radosti
djetinje bezbrižnosti
poleta i umijeća zaborava
ostavljajući me na suhom
već predavno i previše predugo.
Jučer sam zatvorila oči i noćas ih otvorila mnogo puta
pod vjetrom koji je lupao prozorima, tresao borovima
dizao nezamislivu prašinu mirnih jesenskih noći i jutara.
Toliko me potresao taj vjetar do i preko kostiju, otvarajući mi oči,
opet i opet iznova, sve dok ih nisam otvorila potpuno
najpotpunije u zadnjih godinu dana.