vjetar šumi krovovima i borovima
borovina miriše
kao i ona borovica koju sam okrznula ramenom
pri spuštanju s alpskog vrha
onog tamo, koji sam (od)sanjala
dok sam na čistini mislila prazninu
i prazninom punila svoje iscrpljeno tijelo
tišinom prekrivena snovita livada
noću um ostavlja na cjedilu buka
kad šumovi utihnu mi izviremo
iz te jezive šutnje
ja to ne mogu izdržati
vrtim se cijelu noć
o, zvijezde, o mjesec, o oluja u daljini
o dvije lampe oko ponoći prilaze
jer mi legli smo već oko 10
tijela su nam se srušila kao vreće pijeska
pod šatorom
a onda vjetar
odnosi tišinu
tup tup
šuš šuš
šljkajf šljkajf
i samo želim već jednom zaspati
sklopiti oči pod nebom
nek me uzme nebo tamno
zvjezdano
odnosi li vjetar zvijezde
odnosi li vjetar ljude
ležim i mislim si spavaju li drugi
tijelo je nemirno, um divlja pod planinom
opkolila me
hladna visoka bijela tiha visoka nepoznata
ujutro se budim ne sjećajući se sna
dočekuje me preobražena
dolazi ovca po ovca, šum po šum, travka po travka
majčina dušica je travka na mom dlanu

nestajem pod slapom.