.........

Život je nekako odlučio umjesto mene. Ne znam ni kad ni kako, ali odlučen je, jer odlučan,
za razliku od mene. I odlučio je da ga slijedim naprijed. Zašto baš naprijed? To je pitanje za život.
I sada, pratim ga, dok on ide ispred mene. Najprije me bacio u središte vrtložnih događanja koja su me uvukla
i od kojih mi tijelo (kao i uvijek kad sam uzbuđena i preplavljena) drhti. U početku je drhtalo više od plašljivosti
ili nesigurnosti ili izloženosti, a sada drhti od nagomilanih slutnji svega što me čeka. Moram preko noći negdje
pronaći samopouzdanje. Jer tamo kamo idem, bez njega će me zgaziti. Kao mrava zgaziti, jer mravi su vrlo sitni.
A ja često postajem vrlo sitna u takvim situacijama kad moram biti velika da me se vidi i čuje. Dakle, nabaviti
samopouzdanje. To je samo jedan dio....