nja.
u ovim nadolazecim danima, trzaj,
kojega se inace jezim,
dobrodosao je. kao da sam okruzena nekom sumaglicom,
i oko mene samo lica, smijese se, zovu me.
a sve sto ja mogu, jest sjediti
i praviti se da ih ne vidim...

snovi, koje sanjam, cudni su.
sareni, krvavi, crni...
ringispil, krv, crnci.
monika.
suluda voznja na premalenom biciklu.
strah i uzbudenje.

a bez obzira na sve, osjecam se
savrseno mirnom.
blagoslovljenom...

i ovaj teret koji nosim,
poput dara je.