pustam korijenje
na mjestima gdje nestajem,
gdje neko sasvim novo nebo
pusta me medu svoje oblake...
tvoje lice puno odusevljenja i zarkih
rumenih crta
prati me...
bezvucan pokret
dodiruje me preko ramena.

u ovoj igri, tko je krvnik?
a tko je samo sjena medu tankim, svinutim
granama stabla, kraj ledenog, grubog zida
na kojem smo sjedili...