susrecem klaunove na ulicama. s gljivom na glavi, izazivam smjehove. hahaha
opet grlim drvece, hodam po, od vode nabujaloj, travi i blatne su tenisice. svaka crta, svaka sara, preljev, ima svoju pricu. skrivam se po dvorcima, ugaslim, sa prosloscu sto tinja u njihovim zidovima. i miris cigle, pravi poteze na platnu moje maste. vidim ih. ljude... vrte se, prodaju zrele dinje, grle se, dodiruju se aurama, raznobojnima... promatram vrtlog lisca sto uzbudilo se pod naletom vjetra. i djevojku u crvenom kaputu, visokog momka s crtacim blokom ispod ruke, sanjarskog pogleda.
voljela bih da mogu ispisati sada sve sto osjecam u ovom trenutku. dolaze mi sjecanja, eksplozije boja, mirisa, sva lica, sve ruke, prsti, osmjesi, pogledi, kosa... meka kosa.
zaboli me tisina kad prolazim. ljudi cekaju tramvaj i sute. a oci govore: daj mi sebe, uzmi moje sivilo...
treba mi sunca, maminih toplih kolaca, bratovih zastitinickih gesti, oceve prisutnosti, energiju mlade mudrosti... zelim snijeg!! tu savrsenu bjelinu.
imam snazno uporiste, imam radost, ljubav... i jedva cekam trenutak da sebe podjelim sa najdrazima, i da budem darivana djelicima njihovog postojanja... vrijeme kao da se materijaliziralo.
kaznjavana sam, jer biram... one koje zelim, ne dolaze, a oni drugi stalno kucaju na vrata. vuku me za rukav, usamljenici... danas, sama sa sobom, izvlacim suvisne koncice sto vire iz kaputa. danas, vucje kandze samoce razdiru moj oklop. ostajem, potpuno, sasvim, ranjiva... prepustam se. sretna...




Frank Sinatra: That is life