ts
23.11.2006.danas mi je pruzena ruka. iznenada sam u ocima mogla vidjeti svo blago svijeta. i iako je bila tek prolaznik, nije bila samo prolaznik. bila je Ruka. bila je Ljubav. bila je Svjetlo.
danas je suncan dan... a nebo nije jedino iz cega dopiru svjetlost i toplina. poput laserskih zraka, svijet je iscrtkan, zapetljan srecom. danas... ocaj vise ne stanuje ovdje. ostao je lezati u kosu za smece, bacen, zajedno sa rijecima koje poslala je Ruka. njegove ruke... nesvjesne.
rodena je jedna tuga, izrasla iz Ljubavi.
veceras idem Kuci...
komentiraj (2) * ispiši * #
naucila sam neke stvari tokom ovog tjedna. prva: ako strudla od visnje ne izgleda socno, onda sigurno i definitivno nije socna. druga: ispadne dobro kad ponekad zaboravis stvari - dobijes priliku, zbliziti se s nekim, koju mozda inace nikada ne bi dobio. trece: decki su pravo drustvo za opustanje i ponovno uocavanje onih sitnih malih stvari za koje si vec s vremenom zaboravio. 4. nisu svi decki bas pravo drustvo. 5. treba uvijek i pod svaku cijenu biti svoj, 6. ako se ti nekim ljudima ne javis prvi, oni se sasvim sigurno nece javiti tebi... dakle, ovaj tjedan. naime,ovo nije neki rezime, jer tjedan jos nije zavrsio, vec eto... kako drugacije poceti?
tek sada, dok ne zivim, ja shvacam da zapravo zivim. mozda nemam vremena za lude provode, izlaske i razna druzenja (cega posljedice osjecam, ali vise ne tako intenzivno kao u pocetku), ali imam prilike svaki dan uvidjeti kako se, cak i u masi koja prevladava, moze biti netko.
guse me neki zahtjevi koji se protive s mojom misijom. zelim uciniti nesto od svog zivota. zar da mi se zivot svede na konstantni osjecaj krivnje jer cinim stvari koje sprecavaju moj puta ka cilju? mozda previse trazim i mozda sam sebicna, ali zelim biti sretna. zelim biti zadovoljna sobom i svojim djelima - zelim da se moj zivot zaokruzi barem u ovom malom trenutku koji sada prozivljavam, a koji se opet integrira u cjelinu nazvanu zivot. moj zivot. ne zelim gaziti svoja nacela, svoja uvjerenja i svoj ponos. ne zelim uvijek biti ona koja je zbunjena i koja je predmet ljutnje i nekog neodobravanja. ne zelim taj nemir koji osjecam vec dugo vremena... zelim biti ja i zelim biti ovisna samo o sebi. sve sto imam to sam ja. ove moje ruke, noge, sloboda koju imam a koju si tako cesto oduzimam. grubosti koje cinim sama sebi u namjeri da se uklopim u neke tude oblike. zelim zadrzati svoje znacenje, jer od njega sve polazi. u njemu jedino mogu pronaci svoj pravi smisao, svoj pravi put i snagu da krocim njime. ne zelim biti predmetom poigravanja... dosta mi je zamjerki, ljutnji, dosta mi je grube tisine koja u meni stvara jedno ludilo, pomamu. osjecam kako gubim razum, odvajam se od svih onih definicija koje su me nekad podsjecale na to da uvijek postoji izlaz, uvijek postoji nacin da se izide iz ormara, na drugu stranu.
dosta mi je opravdavanja. ja sam koja sam, i nema nicega izmedu...
idem u krevet..
komentiraj (2) * ispiši * #
