cetvrtak je
14.12.2006.razvuci moje postojanje
na jos jedan dan.
pa jos jedan...
i jos jedan...
jer ti, bas ti, imas tu moc da,
sasvim slucajno, ne znajuci
osvjetljavas moja stopala.
a ja.... slijedim tragove.
na jos jedan dan.
pa jos jedan...
i jos jedan...
jer ti, bas ti, imas tu moc da,
sasvim slucajno, ne znajuci
osvjetljavas moja stopala.
a ja.... slijedim tragove.
zavezana sam za stup svojih planova.
gledam naprijed i vidim samo svoje zelje. svoj put.
strasno sam sebicna.
hocu li ikad zaista voljeti, dati bas sve? SVE
pitam se, ali ne zabrinjava me previse. jer trenutno mi treba samoca. tako najbolje funkcioniram...
plavi su moji snovi... jos su daleko, u slatkoj magli, kao odraz ljetnog neba. preslatko, toliko slatko...
kaze Maja: postoje samo dvije vrste ljudi (sto se sebicnosti tice), oni koji sebi priznaju da su sebicni i oni koji se zavaravaju.
komentiraj (2) * ispiši * #
