danas je dan kada mi je svejedno. za sve. svejedno mi je, jednostavno... mogla bih cijeli dan ne ciniti nista. sjediti ispred tv-a i cijeli dan gledati dokumentarce na national geograficu. to bi bila prava stvar. svejedno. ali to ipak ne mogu. imam neke dogovore, obecanja, obveze, rokove umjerene hitnosti, javljanja koja ne mogu, ali i ne zelim odgoditi, ali... svejedno mi je. nista osobno.
bila je danas bratova promocija. moji su otisli, bez mene. nisu me probudili, ostavili su me, zaboravili...
danas sam sama u kuci.
bila sam tuzna. tuzna sam i sada. kako su mogli??
no, svejedno.

toliko mi je svejedno da me boli. glava.

pozdrav M. :) ako cita.



ipak... mozda postoji nesto za sto mi nije svejedno. niti ce ikada biti...
posebna kategorija.