i najveca bol je manja, i najtamnija tama svjetlo...
svakog jutra kada se budim, budim se radosna, jer prva misao prvog trenutka jave je On. sama cinjenica da je tu negdje na svijetu, iako daleko, daje mi nevjerojatnu snagu i optimizam. vraca me u stvarnost koja je sada mnogo ljepsa i pozitivnija. otkad je On tu...
od kada znam za Njega, svaku noc pticice ispod balkona moga pjevaju mi najljepsu uspavanku, a mjesec...osvjetljuje mi postelju i put za snove. snove koje, i On sam, cesto posjecuje. u meni sada postoji jedna velika snaga koja je poput usnulog diva iz bajke, probudena velicinom ljubavi, i istinskog odnosa.
mislim da sam pronasla svog Branimira...
komentiraj (9) * ispiši * #
