Sretna sam. Ima li sto ljepse od cinjenice da tako male stvari toliko vesele? Mislim da nema. Dok podignem pogled nocu i on se izgubi u onom, o toliko poznatom, tajanstvenom beskraju zvijezda. Zvijezde…nije bas da su sitnica, ali pogled na njih broji se kao jedna od tih silnih malih stvari koje toliko vesele i ponesu nas visoko, do samih zvijezda. Ponekad volim dok sam sama vani i secem kroz noc, sama sa svojim mislima i nebom iznad sebe. Toliko volim taj osjecaj ugodne samoce, kada cujem sama svoje misli koje lebde po zraku poput najljepse melodije. A tek taj ugodni osjecaj tisine pomijesane sa tamom stvara najugodnije kombinacije boja koje noc moze stvoriti. Tada zaronim u svijet vlastitih snova, zelja, u svijet ljubavi koja vristi za izlaskom van, svijet ceznje koja vapi za utjehom, svijet tuge koja place za necijim zagrljajem…I ja sama,u vrtlogu svega toga, u vrtlogu zivota. Tako malo treba za srecu. Neka prica koja nadahnjuje, ili cak samo takve rijeci, poticajne, dovoljne su da u nekoga probude ono sto je dugo spavalo u njemu- zelju za zivotom! Ali onu pravu zelju za pravim zivotom kojeg zivi svaki onaj koji se usudi prepustiti istome. Budite sretni i ne zaboravljajte svoje snove! Laku noc.