nedjelja, 25.07.2010.

Ha phraeng (2009) akao ''Phobia 2''

Fobija 2 (2009)



Produkcija: GMM Tai Hub (GTH)
Film je izašao u kina 09. Rujna, 2009 godine
Trajanje: 125 minuta
Foršpan filma...
Službena stranica filma
Zarada u prvom vikendu (Tajland): 64, 4 milijuna Bahti (15,5 milijuna Bahti samo prvog dana)


O filmu:
- Ovo je horor ominbus od 5 zasebnih priča, koji nam dolazi iz Tajlanda, a koji je nastao 2009 godine. Po zaradi je je oborio sve rekorde, te zasjeo kao prvi Tajlandski film sa najvećom zaradom u povijesti Tajlandske kinematografije. Po nekim sajtovima sam čuo dobre preporuke, no tek kad sam na HorrorHR vijestima vidio reklamu filma odlučio sam ga što prije nabaviti i pogledati. I to sam upravo napravio. A evo i mojih dojmova:


Priča I – ''NOVICE'' (Iskušenik)



Režija: Paween Purijitpanya
Scenarij: Nitis Napichayasutin i Paween Purikitpanya
Uloge:
Jirayu Laongmanee (Pey), Chumporn Theppitak (glavni svećenik), Ray MacDonald (svećenik), Apasiri Nitibhon( Peyova majka)

SADRŽAJ:
''- Kada 14-godišnji Pey sa prijateljem skrivi sobraćajnu nesreću, majka ga šalje kod budističkih svećenika, gdje bi se trebao zarediti i obućiti za svećenika. Tako bi izbjegao odgovornost pred zakonom za svoje zlodjelo, jer po Tajlandskom zakonu budistički redovnik ne može biti krivično gonjen. Kad jedne večeri osjeti glad odlazi ne sveto mjesto gdje seljani ostavljaju hranu duhovima kako bih ih udobrovoljili. Odmah nakon što je kušao tu hranu zabranjenu za ljude oko njega se počnu dešavati vrlo čudne i uznemirujuće stvari...''



RECENZIJA:
- U većini horor omibusa prva priča zna biti pomalo slabija od ostalih koje slijede, no odmah mogu reći da kod ove priče nije tako. Ne samo da je zanimljiva od svog početka do kraja nego je prepuna simbolike o zagrobnim životu koji se dobro uklapa u učenju o reinkarnaciji duše, ali i o Osmerostrukoj stazi spasenja.
Odlična režija i gluma (mladi Jirayu kao nesretni Pey se dobro iskazao kad gledamo da nema mnogo likova), scenarij tečan i pomalo škrt u dijalogu, no kad scenarist ima što za reći on ne okoliša i svaka rečenica je na mjestu (recimo mini razgovor Peya i njegove majke na početku). Ovdje je scenarij najjači u svojim dobro osmišljenim scenama (posebice u scenama flešbeka). Također Novice ima par odličnih scena za prepasti se (atmosfera je dobro pogođena), ali najjača je ipak ona koja gledatelja šokira pri kraju priče. Na kraju bih spomenuo da se na trenutak pojavljuje i malo CGI efekata, koji su fino odrađeni. Po gore scenama (šifra: kamen u glavu) je blizak novovaloj francuskoj školi gore prizora.



Priča II – ''WARD'' (Bolnička soba)



Režija: Visute Poolvoralaks
Scenarij: Sopon Sukdapisit i Parkpoom Wongpoom
Uloge:
Worrawech Danuwong (Arthit), Chartpawee Treechartchawanwong (medicinska sestra), Gacha Plienwithi (Starac)

SADRŽAJ:
''- Arthit je mladić koji doživi saobraćajnu nesreću gdje zadobije frakturu obje noge. Nakon operacije završi u bolničkoj sobi koju djeli zajedno sa starcem koji je već duže vrijeme u komi i kojeg jedino aparati održavaju na životu, a koje će njegova obitelj ujutro isključiti. No, noć je duga a starac ne izgleda tako bespomoćno kako se čini, a za mladog Arthita nadolaze strašni sati...''



RECENZIJA:
- Za ovu priču sam znao da će mi se svidjeti još kad sam ju vidio u reklami samog filma. I moje peto ipol čulo me nije prevarilo. Atmosfera je odlična, a priča zanimljiva iako je već viđena u nekoliko filmova (prvo što mi pada je ''The Skeleton Key'' iz 2005 godine), no to svakako nije nikakva negativnost. Ovo je odrađeno kratko i jasno, no za samog gledatelja zanimljivo i to u svim segmentima od glume do režije i scenarija. Moram napomenuti da i ova priča ima par bu scena na koje bi se manje iskusni gledatelji horora mogli donekle prepasti.



Priča III – ''BACKPACKERS'' (Turisti)



Režija: Songyos Sugmakanan
Scenarij: Sopana Chaowwiwatkul i Songyos Sugmakanan
Uloge:
Charlie Trairat (Joi), Sutheerush Channukool (vozač), Akiko Ozeki (japanka), Theerneth YuKi Tanaka (japanac)

SADRŽAJ:
''- Dvoje mladih Japanca u turističkom razgledavanju autostopiraju od otoka Samui prema Bangkoku, te im nakon podužeg vremena stanu dva čudna tipa koji voze veliki kamion. Tijekom putovanja u unutrašnjosti kamiona začuju se udarci, a vozači odlaze provjeriti. Ono što otkriju zaledit će im krv u žilama...''



RECENZIJA:
- Nakon priče o duhovima i o ljudskoj duši dolazi nam čistokrvna priča o zombijima i to na Tajlandski način. Mislio sam da će ovo biti najbolja storija u ovom omnibusu, no dobro je to što sam naišao i na bolju od ove, a ova je stvarno dolično i napisana i izvedena. Baš je scenarij najjači adut ''Backpackersa'', jer nakon mnogo filmova o zombijima ovaj mali dragulj dokazuje da se i dalje može napraviti nešto novo i zanimljivo sa već mnogo puta ispričanom i za neke izlizanom pričom. Zombiji izgledaju odlično i jezovito (vidi se utjecaj ''28 Days/Weeks Later''), a sama radnja hvata najbolju atmosferu ''Resident Evil'' videoigrica (Petica mi odmah pada na pamet kad se gleda okoliš). Druga najbolja priča u kojoj sam uživao svaku sekundu njenog trajanja. U ovih 20-tak minuta filma je pojeo francusku ''Hordu''...a mislim da to ipak nešto znači.



Priča IV – ''SALVAGE'' (Prerađivanje)



Režija: Parkpoom Wongpoom
Scenarij: Sopon Sukdapisit i Parkpoom Wongpoom
Uloge: Nicole Theriault (Nuch) i Peeratchai Roompol (Toey)

SADRŽAJ:
''- Nuch je mlada žena koja za život zarađuje prodavanjem rabljenih automobila koja su popravljena nakon saobračajnih nesreća. No, jednu večer kad ostane na poslu malo kasnije od predviđenog nestane joj sin koji se igrao na parkiralištu kraj automobila određenih za prodaju. Dok se daje u potragu za sinom Toeyjem spoznaje strašnu istinu da svi ti automobili ispod svojih sjajnih limenih karoserija nose jezovitu prošlost...''

RECENZIJA:
- Ako ste gledali masu azijskih hororaca o raznoraznim duhovima i njihovim kletvama onda već znate što kod ove priče možete očekivati. Salvage je ipak najbliži filmu ''The Eye'' braće Pang sa malom primjesom Kingove ''Christine''. Nicole Theriault je najslabije glumačko ime ovog omnibusa, no gluma i onako tu nije u prvom planu nego efektene (već viđene) bu scene, koje će ljubitelje azijskog horora o duhovima u potpunosti zadovoljiti. Meni osobno priča ima dvije odlične scene (pojava dječaka i žene koja gori) i prejeben kraj. Sve u svemu najslabija priča u omnibusu.



Priča V – ''In the End'' (Na kraju)



Režija: Banjong Pisanthanakun
Scenarij: Chantavit Dhanasevi, Banjong Pisanthanakun i Mez Tharatorn
Uloge:
Marsha Wattanapanich (Marsha), Nuttapong Chartpong (Ter), Kantapat Permpoonpatcharasuk (Aey), Wiwat Krongrasri (Shin), Pongsatorn Jongwilas (Puak), Phijitra Ratsameechawalit (Gade), Nimitr Lugsameepong (redatelj)


SADRŽAJ:
''- Ter, Puak, Shin i Aey su članovi filmske ekipe koja snima horor film o duhovima. Kad se glumica koja glumi duha razboli na setu Puak joj kaže da ''Show must go on'', te jadna djevojka unatoč bolesti želi dovršiti snimanje svoje zadnje scene. No, tijekom snimanja te scene ona se onesvijesti. U bolnici umre, no kako njen duh želi snimiti tu zadnju scenu dolazi na set gdje se svi razbježe, te ostanu samo Ter, Puak, Shin i Aey, koji su prisiljeni nastaviti snimati da ih duh glumice ne bi proganjao cijeli život, jer ako dovrše film njena duša će naći spokoj...''




RECENZIJA:
- Najbolja priča od svih (možete misliti kako je dobra da je potukla moje zombi favorite) koja se diči i odličnom i vrlo ugodnom, te zabavnom glumačkom postavom. Također scenaristička riješenja su ovdje na visokom nivou, te se scenaristi igraju i pametno sprdaju sa horor klišejima azijskih, ali i američkih filmova strave i užasa. Zabavnog humora ovdje ima na pretek (nisam se dugo ovako ismijao na neki noviji hororac) i lijepo se nadopunjuje sa atmosferom i samom pričom u kojoj ništa nije onako kako izgleda. Kraj priče je također legendaran.


Završna riječ:
- Redosljed najboljih priča bi išao ovako – V, III, II, I i IV.
Mogu reći da sam uživao gledajući svaku od priča (pa i ove slabije), te mi je bilo drago vidjeti da redatelji i scenaristi nisu favorizirali neke od glavnih likova. Baš taj detalj samom omnibusu daje posebnu čar i baca ga u pomalo depresivne vode, no inako u horor filmovima mi je draže da su što realniji i da kad je to potrebno ne žale likove ma koliko mi za neke željeli da prežive sva ta jezovita iskustva. Ova skupina priča je ravna ''Creepshowu'', pa se nadam da će oni koji su voljeli taj Romero/King projekt zavoljeti i ovu zbirku priča.
U ovih 125 minuta ovih 5 priča su nam ponudili veliku dozu straha, gore scena, dobrih dijaloga, humora, šok scena, gore scena (ugrizi, ispadanje crijeva, rezanje trbuha...i sl.) da mi je tih dva sata prošlo kao u hipu.
Preporučam svim ljubiteljima hororaca...