ponedjeljak, 06.07.2009.

Jaws (1975)

Ralje (1975)




Produkcija: Zanuck/Brown Productions / Universal Pictures
Redatelj: Steven Spilberg
Scenarij: Peter Benchly i Carl Gottlieb
Prema romanu "Jaws" Petera Benchlyja


Uloge:
Roy Scheider (šef policije Martin Brody).............................Robert Shaw (Quint)
Richard Dreyfuss (Matt Hooper).........................................Lorraine Gary (Ellen Brody)
Murray Hamilton (gradonačelnik Larry Vaughn)..................Carl Gottlieb (Ben Meadows)
Jeffrey Kramer (Leonard 'Lenny' Hendricks)......................Susan Backlinie (Christine 'Chrissie' Watkins)



Film je izašao u kina 20. lipnja, 1975 godine
Trajanje: 124 minute / 130 minuta (TV verzija)
Budžet: oko 12 milijuna $
Zarada: 260 milijuna $ (SAD), 210 653 000 $ Svijetska zarada (bez SAD)
Zarada prvog vikenda u SAD: 7061 520 $ (u 490 kina)
Službena stranica filma
Foršpan filma...
Ušao u Nacionalni Filmski Registrij - 2001 godina
Izabran: Total FIlm - 3# u listi 100 najboljih filmova svih vremena (lista iz 2005), Empire - izabran među kao #10 najboljih filmova svih vremena i kao #5 u listi 500 najboljih filmova svih vremena (lista iz 2008), Entertainment Weekly - izabran kao 6# najstrašniji film svih vremena, Američki Filmski Institut - izabrao ga kao #48 u svom izboru 100 najboljih filmova svih vremena (lista iz 1998) i #56 (lista iz 2008); te partitura J. Williamsa izabrana #6 u listi od 25 najboljih; HorrorFilm Playground - #1 u listi 16 najboljih animal attack filmova svih vremena (lista iz 2007)
AFI - velika bijela psina 'Bruce' je izabran kao #18 najbolji negativac u njihovoj listi 100 najvećih negativaca svih vremena, i kao #2 najbolji triler na njihovoj listi 100 najboljih trilera svih vremena

Nagrade:
1976 godina - osvojio: Oskar (najbolja montaža - Verna Fields, najbolja muzika - John Williams i najbolji zvuk - Robert L. Hoyt, Roger Heman Jr., Earl Madery i John R. Carter); Zlatni Globus (najbolja glazba); People's Choice Award (u konkurenciji najdražeg filma); nagrada Eddie (najbolja montaža); nagradu Anthony Asquith za Filmsku glazbu; Golden Screen; Grammy (za najbolji soundtrack sa originalnom glazbom skladanom za film ili TV); Golden Scroll (najbolja reklama - Clark Ramsey)
nominiran za nagrade: WGA Award (najbolje adaptirana drama za neki medij - Peter Benchley i Carl Gottlieb); Zlatni Globus (najbolji film, režija i scenarij); DGA Award; BAFTA Film Award (najbolji redatelj, scenarij, montaža zvuka, film, montaža i najbolji glumac - Richard Dreyfuss)
2005 godina - nominacija za angradu Satellite Award (najbolje DVD izdanje - Widescreen 30th Anniversary Collection)


Quint, Brody i Shaw

SADRŽAJ:
"- Radnja se odvija u američkom gradiću Amity na obali koji živi uglavnom od svojih plaža za vrijeme sezone. Pojava te naposljetku napadi morskog psa nisu najbolji poziv kupačima da tu provedu svoje ljetne praznike. Lokalno stanovništvo, koji živi od ljetne sezone, također negoduje na vijest o mogućem zatvaranju plaže u naponu sezone.
Novi šef policije Brody (Roy Schneider) usprkos protivljenja stanovništva i njihova gradonačelnika Larrya Vaughna naposljetku ipak zatvara plaže no to ne sprječava Veliku bijelu psinu u traženju novih žrtava. Zajedno sa prekaljenim, eksentričnim ribičem (Robert Shaw) i istraživačem morskih pasa (Richard Dreyfuss) Brody kreće u lov na golemog morskog predatora."


Naj THE SCENA br.1

RECENZIJA:
- Kad je film "Ralje" izašao te davne 1975 godine ne samo da je u 28 dana zasjeo kao prvi na ljestvici zarade u SAD-u svih vremena nego je započeo tj. probudio podžanr filmova o napadima životinja (engl. animal attack), a koji je svijetlo ugledao još tamo 63' kad je Hitch snimio svoje "Ptice".
Jedna od lijepih strana filma je i ta da je na najljepši mogući naćin utjerao strah od morskih pasa svima koji su ga gledali (ja također koliko god volio plavo more i njegove dubine, te uživao u tim istim njegovim dubinama nikad se ne mogu oteti onim upečatljivim slikama morskog psa kako dolazi iz dubine i Williamsove partiture dok ronim, koja mi u ulijeva jako strahopoštovanje prema moru i njegovim stanovnicima).

Sam film je rađen prema istoimenoj knjizi Petera Benchleya, čija je napisana radnja inspirirana stvarnim događajem kojeg amerikanci znaju pod imenom
"Jersey Shore shark attacks of 1916" (u 12 dana mjeseca lipnja morski pas je ubio 4 osobe, a peta je ostala živa, ali sa teškim tjelesnim ozljedama). Iako, je rađen prema Benchleyevom djelu filmska radnja je mnogo drugačija od one u knjizi tj. uzet je glavni zaplet (teror morskog psa, njegovo hvatanje) dok su sekundarni zapleti (preljub Ellen Brody sa Mattom Hooperom, dugovanje novca gradonačelnika Vaughna mafiji...) izbačeni.
Mislim da od ove dvije vizije Spilbergova izgleda mnogo zrelije i bolje, jer ako ćemo iskreno roman nije toliko krasan koliko se priča (ima tu mnogo trivijalnih detalja koji se ne bi trebali pojavljivati u dobroj knjizi poput prenaglašene dramtike svojevrsnih više ljubićima nego animal attack podžanru ili samog kraja što se tiče smrti morskog psa, a da ne spominjem sličnosti smrti Quinta i kapetana Ahaba iz "Moby Dicka").

Ovaj film je pravi primjer koliko je Spilberg odličan redatelj (i svestran), no isto tako je fenomenalan i kao horor redatelj, jer je ona vrsta čovjeka koji zna prestrašiti gledatelja, stvoriti dinamiku, atmosferu, gore scene i na kraju ukomponirati sve u tzv. obiteljski film. Ralje su prvenstveno psihološki horor bogat malim ali vrlo efektnim jezivim prizorima, tipičnim za filmove strave i užasa.
Ova elegancija u strašenju (koju su mnogi poslije oponašali, ali bezuspiješno) podijeljena je na dva dijela - prvi koji se bavi upoznavanjem likova (Quinta, Hoopera, ali prije svega šefa Brodyja), stvaranjem tendencije i atmosfere pravilnim ubacivanjem morskog psa (stidljivi kadrovi morskog psa i njegov POV, napad na žrtve), a najviše koji govori o pohlepi i neodgovornosti političara, ali i samih stanovnika Amityja (cijele godine žive od ljetne turističke zarade, ali kad se pojavi morski pas i padne prva žrtva ipak riskiraju i ne zatvaraju plaže, čak niti ne plate tričavih 10 000$ Quintu da ga ulovi koliko su škrti)...ali i samog šefa Brodya koji nema nikakvog autoriteta sve dok ne primi šamar od gospođe Kintner (jako dirljiva scena), koji mu posluži kao svojevrsno buđenje.
Drugi dio je više akcijska mješavina "Starca i Mora" E. Hemingwaya (borba čovjeka i prirode) i "Moby Dicka" C. Dickensa (potraga za morskom nemani i Quintova osobna mržnja prema morskim psima).

Carcharodon carcharias vs Brody

Ovo je jedan predivan film koji se uvijek može iznova gledati, a njegova filmska kvaliteta je neupitna ne samo zbog odlične glumačke postave (Scheider i Dreyfuss odigrali uloge života, dok je Shaw po meni uvijek bio odličan karakterni glumac i ovo mu je sigurno jedna od tri najbolje u karijeri), nego i zbog kvalitetne montaže (ovo možemo zahvaliti veteranki Verni Fields...tako se radi) i pametne karakterizacije ne samo glavnih nego i sporednih likova (to se očitava u onim mali detaljima recimo kad se Brody igra sa sinom), a Spilberg ne bi bio Spilberg da kroz cijeli film ne ide i lijepa doza profinjenog humora (npr. sljedeća scena:

[Martin vidi sina kako se igra na barci privezanoj uz mol i poviče mu da se makne sa brodice i mola]
Ellen Brody: "- Martine, sutra mu je rođendan!"
Brody: "- Ne želim ga blizu vodi."I
Ellen Brody: "- On nije na vodi. On je na brodu! Neće ulaziti u vodu! mislim da više nikad neće ulaziti u vodu nakon jučerašnjeg dana."
Brody: "- Nemoj tako govoriti. Znaš da to ne želim. Samo želim da pročita brodska pravila, da ih razumije prije nego isplovi." .
[dok on govori, Ellen prelistava knjigu o morskim psima i vidi staru sliku morskog psa koji radi rupu na brodu]
Ellen Brody: [zatvori knjigu]: "- Michael! Jesi li čuo oca? Van iz vode! ODMAH!")

Mogao bih još nekoliko stvari reći o ovom filmu, koji je No.1 što se tiče filmova o napadima životinja na ljude, no neću dužiti nego ću reći da on sam zaslužuje biti prikazivan svako ljeto i zaslužuje da ga se bira u ne samo najbolje horor filmove nego najbolje filmove ikad snimljene. Dakako nakon velikog buma koji je izazvao film slijedili su slični filmovi (Piranje, Barakuda) no sa različitim uspijehom, ali o njima ćemo u skorim recenzijama...




Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- za ulogu Quinta bio je razmatran Lee Marvin, no Spilberg nije baš želio velike zvijezde u filmu, ali i Marvin se odmah zahvalio i odbio ulogu, te rekao da bi prije otišao u pravi ribolov; drugi izbor je bio Sterling Hayden
- za ulogu Hoopera su bili razmatrani: Jeff Bridges, Timothy Bottoms, Jon Voight i Jan-Michael Vincent
- ulogu Ellen Brody je trebala glumiti Victoria Principal, dok je šefa Brodyja trebao glumiti Charlton Heston (koji je kasnije zamijerio Stevenu to što nije njemu dodijelio tu ulogu, pa je rekao da u budućnosti nikad neće sa njim surađivati, pa je zato i odbio ponuđenu ulogu Generala Stilwella u filmu "1941", 1979), pa čak i Stevenov dobri prijatelj Robert Duvall (koji je odbio ulogu misleći da će ga ona previš proslaviti)
- Richard Dreyfuss je prvo odbio ulogu Hoopera, no kako se pribojavao prođe njegovog filma "The Apprenticeship of Duddy Kravitz" (1974) ipak je na kraju prihvatio ulogu u Spilbergovom filmu
- Spilberg je želio snimiti drugačiji uvod upoznavanja kapetana Quinta i to tijekom prikazivanja filma "Moby Dick" (1956), no pošto je Gregory Peck držao dio prava na taj film nije dopustio Stevenu prikazivanje, jer sam Peck nije bio zadovoljan ulogom Ahaba koju je ostvario u dotičnom djelu
- snimljena je no nikad i umontirana u finalnu verziju filma scena kad morski pas napada po drugi put, te u njoj jedan čovijek spašava Brodyjeva sina žrtvujući sama sebe; S. Spilberg je mislio da je scena pre jeziva za publiku te je zato nikad nije uvrstio u svoj film
- autoru romana Peteru Benchley'u prvi i jedini izbor za glavne ulogu su bili Robert Redford, Paul Newman i Steve McQueen; u klimaksu filma Benchley je izbačen sa seta
- prema Stevenovoj zamisli Joe Spinell i Frank Pesce su originalno trebali glumiti dva ribara na doku
- priča o brodu USS Indianapolis je istinita no Quint je pobrkao datume jer se događaj dogodio 30. lipnja, 1945 godine, a ne 29-tog llipnja; Shaw je također zaslužan za pisanje dotičnog monologa (uz Howarda Sacklera i Johna Miliusa)
- scena sa pojavom glave žrtve morskog psa je dobro preplašila pubilku na pokusnom prikazivanju, no Spilberg je želio da publika jače vrišti, te je uz pomoć montažerke Verne Fields scenu nanovo snimio u njenom bazenu
- stanovnici Martha's Vineyard (mjesto koje je glumilo Amity Island) su dobili 64$ po glavi za scenu vrištanja i bježanaj sa plaže
- Brodyjev pas u filmu je u stvarnosti pas redatelja Siplberga
- posjet turista ljeti na Martha's Vineyard je bio u prosjeku oko 5 000 ljudi, a nakon filma je brojio 15 000
- Robert Shaw i Richard Dreyfuss se međusobno nisu podnosili tijekom snimanja, no zato je to Spilberg iskoristio za napeti odnos Hoopera i Quinta
- sa 67 mlijuna gledatelja Ralje su postale prvi ljetni blockbuster
- prvi film koji je prešao granicu od 100 mlijuna $ u kino zaradi (što je 45% više od tadašnje prosječne kino zarade) i bio je film sa najvećom kino zaradom u SAD dok nije došao G. Lucas sa svojim "Star Wars" (1977)
- R. Shaw je morao pobijeći iz zemlje odmah čim je završeno snimanje, jer je imao problema sa poreznom upravom
- R. Scheider je scenu kad njegov Brody zaglavi u potonuloj Orki snimao čak 75 puta, no nije vjerovao ekipi za spec. efekte da će ga spasiti ako nešto krene u krivo pa je posakrivao sjekire i mačete u slučaju nužde
- scena sa Susan Backlinie (prva žrtva morskog psa) je snimana 3 dana
- P. Benchley je imao cameo pojavu kao reporter na plaži, dok je Spilberg imao samo cameo prisutnost glasom i svirao je prvi klarinet za temu za scenu na plaži

Naj THE SCENA br. 2 - "- You're gonna need a bigger boat."

- Murray Hamilton je bio prvi i jedini izbor za gradonačelnika Amitya
- kad je komopzitor John Williams dao Spilbergu da posluša glavnu temu za film, Stevn mu je nasmijan rekao: "- To je smiješno John, stvarno. Ali što si stvarno imao na umu za temu za film?"-; kasnije je rekao da film ne bi bio niti upola uspiješan da nije bilo Williamsove partiture
- oko 25% filma snimljeno je sa razine vode da bi se gledatelji bolje uživili u film
- za neke strašne scene poput pojave otkinute glave zaslužan je sam Spilberg jer je bio 'pohlepan' za tim da stvarno prestraši gledatelje
- Quintov brod se zove Orka, a u stvarnom životu sisavci sa tim imenom (koje znamo i kao kitove ubojice) su prirodni neprijatelj morskim psima
- Roy Scheider je improvizirao poznatu rečenicu: "- Trebat će nam veći brod., jer ona nije postojala u scenariju
- kada se dogodila slučajna nesreća i Orka počela nepredviđeno tonuti Spilber je vikao da obližnji čamci spase glumce, a ton majstor John R. Carter je već bio u moru do koljena sa uzdignutom Nagrom (vrsta megnetofona) i panično se derao: "- Jebeš glumce! Spašavajte zvučnu opremu."....opis icidenta možete naći na 30th Anniversary edition DVD-u
- 175 000 $ je bila cijena prava koja su isplaćena autoru knjige P. Benchleyu te uz uvijet da on napiše scenarij (Spilberg je odbio sva tri njegova, a prvi je čak bio vijeran knjizi)
- napravljena su tri mehanička morska psa (zvana Bruce po Spilbergovom odvijetniku) od koji je svaki koštao 250 000 $
- 700 000 $ je koštala reklama za film, a zamišljeno je da film ide u 1000 kina, no izvršni direktor MCA Lew Wasserman je želio da ljudi film čekaju u redovima pa je sve smanjio na 490 kina; tijekom kino prikazivanja porasla je potražnja za lov na morske pse
- u socijalističkoj Mađarskoj film je prikazan tek 1985 godini i bio je drugi film godine sa 1, 5 milijuna prodanih karata (tada je Mađarska imala 10 mlijuna stanovnika), dok je na prvom mjestu bio "Bomber" (1982) Buda Spencera
- Lee Fierro koja glumi gospođu Kitner je nakon skoro više od 15-tak godina ušla u jedan restoran sa morskom hranom i vidjela da postoji Alex Kitner sendvič vrlo je brzo spoznala da je vlasnik restorana Jeffrey Voorhees, koji je u filmu igrao njenog sina
- snimanje je sa 55 preraslo u 159 dana
- nakon što je završio snimanje filma Spilberg je rekao: "- Moj sljedeći film će biti na zemlji. Čak neće biti ni scene sa tušom." Bio je vieran svojoj riječi i tako je slijedeći njegov projekt bio "Close Encounters of the Third Kind" (1977)
- film je bio zaslužan što su Ron i Valerie Taylor (podvodni fotografi i fotografi morskih pasa) osmislili pancirnu košulju koja se koristi tijekom podvodnih snimanja a štiti od napada morskih pasa


THE SCENA:
- film ih je prepun - smrt prve žrtve Christine 'Chrissie' Watkins, smrt dječaka, pojava glave leša, "You're gonna need a bigger boat." scena, no od sviju bih izdvojio šamar gospođe Kintner (po meni najbolja i najdojmljivija scena filma) i monolog USS Indianapolis:

Quint:
"- Japanese submarine slammed two torpedoes into our side, Chief. We was comin' back from the island of Tinian to Leyte... just delivered the bomb. The Hiroshima bomb. Eleven hundred men went into the water. Vessel went down in 12 minutes. Didn't see the first shark for about a half an hour. Tiger. 13-footer. You know how you know that when you're in the water, Chief? You tell by looking from the dorsal to the tail. What we didn't know, was our bomb mission had been so secret, no distress signal had been sent. They didn't even list us overdue for a week. Very first light, Chief, sharks come cruisin', so we formed ourselves into tight groups. You know, it was kinda like old squares in the battle like you see in the calendar named "The Battle of Waterloo" and the idea was: shark comes to the nearest man, that man he starts poundin' and hollerin' and screamin' and sometimes the shark go away... but sometimes he wouldn't go away. Sometimes that shark he looks right into ya. Right into your eyes. And, you know, the thing about a shark... he's got lifeless eyes. Black eyes. Like a doll's eyes. When he comes at ya, doesn't seem to be living... until he bites ya, and those black eyes roll over white and then... ah then you hear that terrible high-pitched screamin'. The ocean turns red, and despite all the poundin' and the hollerin', they all come in and they... rip you to pieces. You know by the end of that first dawn, lost a hundred men. I don't know how many sharks, maybe a thousand. I know how many men, they averaged six an hour. On Thursday morning, Chief, I bumped into a friend of mine, Herbie Robinson from Cleveland. Baseball player. Boatswain's mate. I thought he was asleep. I reached over to wake him up. Bobbed up, down in the water just like a kinda top. Upended. Well, he'd been bitten in half below the waist. Noon, the fifth day, Mr. Hooper, a Lockheed Ventura saw us. He swung in low and he saw us... he was a young pilot, a lot younger than Mr. Hooper. Anyway, he saw us and he come in low and three hours later a big fat PBY comes down and starts to pick us up. You know that was the time I was most frightened... waitin' for my turn. I'll never put on a lifejacket again. So, eleven hundred men went in the water; 316 men come out and the sharks took the rest, June the 29th, 1945. Anyway, we delivered the bomb."