F R E Y A

četvrtak, 23.12.2004.

Kasting za najgori docek NG ever...



Svi pricaju o proslavi Nove Godine- kao i obicno neki su sve vec isplanirali,neki to ne znaju do par sati pred sam dogadjaj...
Ja sam se setila kako sam se "provela" za proslu Novu Godinu,pa reko da pitam da li mozda ima neko da me skine sa pozicije no.1 najgorih doceka.
Neki od vas koji me citate(a znate me i licno) znaju ovu pricu,tako da se ispricavam sto se ponavljam :)
A prica ide ovako-
prosle godine u ovo doba sam stanovala malo kod roditelja,pa onda malo vise kod tadasnjeg decka,pa opet malo kod roditelja i sve tako.Priblizavala se NG,a ja sam znala da je on u teskoj besparici.Nisam od onih koji bi potrosili brdo para za to jedno vece,a tek nisam od onih koji ocekuju da decko za njih plati kompletan ugodjaj.U toj noci zelim da budem sa ljudima koji su mi dragi,i da zajedno udjemo u novi pocetak,da zajedno budemo kada se brojke promene i brojac ponovo krene da broji od pocetka...
Posto sam takoreci zivela kod njega,mislila sam da cemo to vece provesti zajedno nas dvoje,kad se vec nema para za nesto sharenije.Nije mi ni bilo vazno gde cemo biti- htela sam samo da budemo negde zajedno.

Medjutim,vece pred novogodisnju noc,gospodin mi saopstava kako su mu u firmi dali tri slobodna dana za praznike,a kako je on jos bio student(neki bi ovde to rekli wanna be pedagog),rekao mi je da hoce maximalno da iskoristi te slobodne dane za spremanje ispita za januarski rok.

I onda shlag na torti:"Ja zelim za Novu Godinu da budem sam.Nadam se da me razumes.Ti ako hoces,idi se provedi nedge."

Ja sam bila shokirana.To mi saopstava dan pred docek,svi su se vec negde rasporedili,a ja sam se osecala tako potisteno da nisam ni zelela da zovem prijatelje i pitam ih da li mogu kojim pukim slucajem da uletim u neku njihovu kombinaciju.Ja sam zelela da budem sa njim,a on ocigledno nije imao iste ideje.Gospodin ce da "uci" za NG...

E onda se tu pojavljuje moja majka koja je cula sta se desava,i krece da raspiruje misli tipa:"Aha,on ce sa nekom drugom da bude to vece.Ja da sam na tvom mestu,sela bih u taksi malo pre ponoci,i proverila sa kim je to on u stanu."
Jos mi je samo falila ta so na ranu...

Onda se tu pojavio i moj otac,koji se inace ne mesa u moj privatni zivot,ali ovog puta je rekao:"Znas sta- niko ne uci za Novu Godinu,pa makar da mu gori pod nogama.Svi smo mi bili studenti,i bili u slicnim situacijama.Ne tvrdim da ce da bude sa nekom drugom devojkom,ali meni tu neke stvari nisu bas na mestu."

Moj bivsi mi se javio 31-og i rekao kako bi mogli kasno popodne da se prosetamo savskim kejom,i da on onda ode da uci.Pristala sam...
Dosao je oko 19h,i krenuli smo na nadjemo neki splavic da popijemo pice.Znate li kako izgleda savski kej,par sati pre pocetka novogodisnje noci?
Nema nigde nikog,tu i tamo samo promakne neki shetac psa,i to je sve...
Pokusavali smo da nadjemo mesto da sednemo,ali svi su nas gledali ko da nismo pri sebi.Odgovarali su:"Ne radimo,spremamo se za docek".
Moj bivsi me je par puta pogledao i rekao:"Boze,sta li je ovim ljudima?Sta su se primili?"
Pravo pitanje bi bilo:"Mislis,sta je tebi?", no to mu nisam rekla,jer nisam zelela da se raspravljam oko necega sto je cvrsto odlucio.
Konacno smo nasli neki splavic koji je drzala jedna starija zena- delovala je kao bivsi hipik.Jedna cica maca je sklupcana dremala pored nje,imala je pec na drva i tri stola.Jedina ona na citavom keju nije spremala docek novogodisnje noci.Usli smo unutra i narucili caj.Ja sam bila bas neraspolozena,pokusala sam da mu jos jednom objasnim sta meni znaci zajednicki docek,no kao da sam govorila zidu.On je i dalje pricao kako nema para,kako je nervozan pred ispite,i kako mu je depresivno u stanu...Inace,to je pricao svaki dan,tako da nista novo nisam cula.

Rastali smo se oko 20:30.Ispratila sam ga na autobus,a ja sam otisla u svoj krevetac.Iz inata sam se pokrila cebetom,nisam ni TV htela da gledam.Zaspala sam.Cula sam u jednom trenutku neke pucnje,i shvatila da je stigla ponoc.Roditelji su mi usli u sobu,i naterali me da se dignem iz kreveta,da mi cestitaju Novu Godinu...Posle toga sam se vratila da spavam.

Ni sutra ujutro nisam bila bolje volje.Nisam ni imala osecaj da je stigla nova godina.U stomaku me je stezalo.Pozvala sam mog bivseg da mu cestitam NG,ali nije se javljao.Nisam znala sta da mislim.Mozda je hteo da mi kaze da raskida,ali nije imao petlju da mi to kaze u lice?Ne znam,ne znam...
On se javio oko 17h,sav razdragan,i rekao je da je iskljucio fixni telefon,a da mu je mobilni bio u jakni,pa nije cuo kad je zvonio...Aha- uvek ima opravdanje koje kao moze da se prihvati kao istinito.
Pozvao me je da se vidimo to vece,i da cestitamo NG jedno drugom.

To vece sam prespavala kod njega,od njegovog ucenja nije bilo nista.Meni ni dan danas nije jasno zbog cega sam mogla da budem sa njim noc posle NG,a ne bas to vece...

Ova veza se zavrsila samo nekoliko nedelja kasnije,pod veoma cudnim i nerazjasnjenim okolnostima.Kljuc od njegovog stana je ostao kod mene,a kod njega je bilo pola mojih stvari.On kao da je u zemlju propao.Stvari sam dobila tako sto sam mu spustila kljuc u postansko sanduce,a od njega sam dobila sms u kojem mi je rekao kako treba da mi vrati moje stvari.

Jos samo jednom sam ga srela- kada mi je dao sve moje sto je bilo kod njega.Mogla sam tada i da ga pitam:"Zasto?",ali nisam htela- jednostavno nije me vise zanimalo.

Prebiram misli i secanja.Drago mi sto se ovih dana osecam potpuno drugacije nego onda.Jesam sama,ali bar se ne nerviram oko nekoga ko to nije zasluzio.

Jedine brige mi predstavljaju deadline na poslu,i pahuljice koje nikako da vidim u vecem broju.Al,o tome cu neki drugi put...




- 22:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Shpanska inkvizicija...
    Ako ste u potrazi za blogom na kojem je sve ruzicasto,pticice cvrkucu,svi su srecni,lepi,dobri i mirishljavi,onda ste na pogresnom mestu :)
    Ovde vladaju brutalne, iskrene,i surove misli,ovde pisem ono sto sto vecina nas ponekad pomisli,ali duboko to skrivaju u sebi.Na ovom blogu nema foliraze- vrlo cesto je covek coveku vuk,a opstaju samo oni najjaci.
    A poruka svim mojim citaocima glasi:"Nije sramota pasti.Sramota je ne moci ustati."

Linkovi

Oni su tu negde