| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedan budući hit roman koji će se prodavat po prikladnoj cijeni od samo 99.99 eura po komadu.
Counters
Blog.hr
Blog servis
Čmario
Cara
Knapa
Jole
Mileva
IMVU - The World's Greatest 3D Chat
Ime: Hrvoje
Prezme: oni koji znaju trebaju znati, a oni koji ne nemoraju
Nadimci: Hrco, Hrc, Big Dog, Miloprd Jebač
Rođen:15. svibnja 1993.
Grad: Karlovac
Škola: OŠ Dragojla Jarnević
Razred: Najmirniji najpametniji i najbolji (8.b)
Hoby: violina, klavir
Kaj slušam: sve
Prijatelji: Čmario, Krle, Tomi, Časni,Sale, Mac, Vule, Lucija, Iva,Cara, Knapa
Renoviranje WC-a je skoro završilo. No ujak je bio uzbuđen zbog nečeg drugog. Danas je bio Badnjak. Frenky nije znao što je to ali vidio je ljudima na licu da su svi nekako uzbuđeni i da titraju. Odrađivao je on tako svoje redovno istraživanje kuće, koje je već prešlo u rutinu, kad uvidje kako dvojica snažnih muškaraca u kuću unose veliko zeleno drvo. Kako je to njemu bilo vrlo čudno baci se na istragu. Potajice ih je pratio sve do velikih bijelih vrata iza kojih se nalazio dnevni boravak. Da ga ne otkriju sjeo je iza ugla i pričekao dok ne izađu iz sobe. Sjedio je on sjedio no oni nikako da izađu. Budući da je bio vrlo nestrpljiv krene on da uđe u sobu. Prvo lagano odškrine vrata da pogleda jeli zrak čist. Kad ono u sobi nema nikoga, samo u kutu veliko drvo. Frenky je samo stajao i gledao u njega. Bilo je stvarno ogromno. još ga nisu ni odmotali da raširi svoje veličanstvene grane. Najednom netko uleti u sobu. Bio je to ujak.
-Đes Frenky pa tražim te posvuda?
Frenky kaže:
-Tu sam.
Uperi on prst prema drvetu i reče:
-Kaj je to?
A ujak će njemu:
-E to ti je božićno drvce.
Frenky u čudu ponovi:
-Boićno duvce.
Ujko se nasmije i reče:
-Da. Svaka familija ti na badnjak, to jest danas, okiti svoje božićno drvce.
Frenky ponovo zapita:
-A zakaj?
Ujko se ponovo osmjehne:
-Zato jer je sutra Božić.
A Frenky ponovo pita:
-A kaj je to Božić?
Ujko će na to:
-Na Božić slavimo rođenje malog Isusa. Također se međusobno darivamo. Sutra ćeš ispod božićnog drvca naći puno darova. I svi će biti za tebe.
A Frenky pita:
-A kaj su to darovi.
Ujko reče:
-Joj mali kaj ti ovi tvoji nisu niš darivali?
A Frenky će:
-Ne.
Ujko reče:
-Nema veze. Vidjet ćeš sutra što su darovi. mislim da će ti se svidjeti. No sada moramo okititi svoje božićno drvce.
A Frenky ponovo zapita:
-Ali kako? Ja to nisam nikada radio.
Ujko ga primi podigne te ge ponese do vrata, a kad ono kroz vrata jedno deset muškaraca unese kutije sa raznim kuglicama, lampicama i ostalim dekorativnim stvarima za božićno drvce.
-Ajde mali sad ćeš sve vidjeti i naučiti.
I bace se oni na posao. Frenkyu je ovo bila najzabavnija stvar koju je ikad radio u životu. nakon dva do tri sata zabave i napornog rada bili su totalno iscrpljeni. Nisu više mogli hodati. Jednostavno si zajedno pali na trosjed i zaspali. Frenky nije znao šta će to sutra dobiti, što su to darovi. No bio je siguran da će biti nešto super i da će mu se sigurno svidjeti.
I tako je on spavao i spavao. Nakon kojih osam sati spavanja prene se iz sna te u čudu opet pogleda oko sebe i tiho reče:
-Sere mi se.
Ali nigdje nema WC-a. Krene on da malo istražuje po kući. Izađe iz sobe te provjeri jeli zrak čist. Krene desno te ravno dugačkim hodnikom u bezdan. Kako je hodao i hodao sve mu se više sralo, a mrak je bio sve crniji i tamniji. Nakon pet minuta hoda zabi se naglo u drvena vrat. Začu muke korake koji su se približavali. Bio je previše prestrašen da se ustane s poda te je samo gledao što će se dogoditi. Vrata se najednom odškrinu uz jako škripanje koje je probijalo kroz cijelo tijelo. Iza vrata proviri tko drugi nego Frenkyev ujak. Ona pogleda lijevo pa desno, jer nije vidio Frenkya kako leži. Razmišlja on tako i u pomisli:
-Neko će morat u plinsku komoru zbog ovoga.
Najedanput začu nekakvo stenjanje. Pogleda on dolje te vidje malog frenkya kako leži i stenje. On mu se silno po raduje te kad srdačno primi u sobu. uvidje on da Frenkyu baš nije dobro te ga zapita:
-Šta ti je bre?
A Frenky stenjući odgovori:
-Sere mi se.
Ujko ga u smijehu pogleda te mu reće:
-Aaaaa. Ima kod mene WC u sobi možeš se poslužit njime.
Frenky sav u veselju lagano potrči te snažno zalupi vratima. Nakon dvadeset minuta zapita se ujko šta je s njim tako dugo. Te lagano pokuca na vrata te priupita:
-Dali je sve uredu?
A Freky kroz stenjanje reče:
-Da.
I tako vrijeme prolazila, a Frenky nikako da izađe- Prošo jedan sat, prošla dva a Frenkya nema. Napokon nakon tri i pol sata izađe Frenky iz WC sav izmoren i izmučen. Ujko ga pogleda i upita:
-Jel bilo dobro, a?
A Frenky će na to:
-Promašio sam.
Ujko ga u čudu pita:
-Kako to misliš?
Frenky podigne obadvije ruke u zrak i kaže:
-Neznam.
Ujko sav zastrašen polagano krene do WC-a te zaviri unutra. Čim je pogledo kupaonu naglo je okreno glavu u drugu stranu i rekao:
-U jebote mali štas ti jeo? Morat ćemo preuređivati cijelu kupaonu. Kako si uspio promašiti do stropa: Ufffffff! Nemogu to gledat. Brzo bježmo.
Tako se oni zaputiše ka Frekyevoj sobi da ga Frenky malo ubije oko. Bila je ovo naporna noć za njega. No prije nego što su stigli do sobo posjetili su privatnog arhitekta koji je imao svoj privatni apartman. Kada su mu ispričali pto se sve dogodilo on je samo rekao:
-Za to ćete mi morati dati povišicu i naći vrlo dobre radnike koji če to htjeti napravit.
Ujko je pristao jer ionako nije znao kuda će sa svim tim novcem koji zarađuje svakoga dana te ga je trošio na takove stvari, kupovo je aute i razne stvari koje su bile skupe ali mu nisu uopće trebale. Zaputiše se oni dalje do Frenkyeve sobe te zajedno legnu i zaspu jer je u ujakovoj bilo nemoguće disati. Utonu oni u dubok san te im se lica osmjehnu kao malim ciganima kad dobiju bombone.
Novi dan se budio, a s njim i Frenky. Probudio se i raskošnoj kući u krevetu koji je mirisao na svježe ubrane ruže. I on je bio čist, više nije smrdio kao nogometaški dres koji nije opran dva tjedna. Okrenuo se oko sebe. Bilo je kao u raju. Sve bijelo, pogled na imanje koje je bilo toliko veliko da se vidjelo sve do horizonta sezao je kroz ogromno okno koje je bilo toliko velike da je Frenkyu trebalo trideset sekundi da dođe s jednog kraja na drugi. Tako u čuđenju stajaše on na sred sobe kad najednom u sobu uđe nepoznata mlada žena smiješno odjevena u neku crnu haljinicu, te ga zapita:
-Treba te li šta mladi gospodaru?
A on u čudu reče:
-A jebote.
Žena ga pogleda te u čudu odgovori:
-Shvatit ću to kao ne, hvala.
Te izađe kroz ista vrata kroz koja je ušla. Frenky se odluči krenut u istraživanje tog misterioznog mjesta. Krenu prema vratima kad u sobu uleti još jedna, ali ovaj put starija žena i kaže:
-A kamo si ti krenuo takav. Ajde da te obučemo.
Stane ona tako te otvori trokrilni ormar koji je bio velik kao kuća u kojoj je živio s roditeljima.
-Hm hm hm. Kako da te obučemo.
Izvadi iz ormara prvo čarape na kojima je pisalo "DUREX" i bio je nacrtan neki smiješno patuljak, tada izvadi neke crne cipele sa bijelim vrhom na kojima je bila nacrtana zvijezda. Stane ona dalje da kopa te mu izvadi ljepu trenirku te ga stade oblačit. Kada je završila Frenky je izgledao kao da je zdrav. Pogladi ga ona po glavo te reče:
-E sad možeš ići, al nemoj se izgubit.
On reče:
-Dobvo.
Krene on tako kroz ta velika sobna vrata u istragu. Kada je izašao pred vrata našao se u dugačkom hodniku koji je vodio na lijevu i desni stranu. Kuda će sada. Stajo je tako par minuta te se napokon odluči za lijevu stranu. Oprezno krene, s malim strahom u prsima no to ga je prošlo nakon nekog vremena. Nakon par minuta šetanja našao se pred velikim stepenicama. Polagano je sišao niz njih, da ne bi slučajno pao i ozlijedio se. Nakon što je sišao začu nekakvo zveckanje iza ugla. Krene lagano i shvati da zvuk dolazi iz nekakve prostorije koja se nalazila iza manjih bijelih vrata. Kada je ušao, imao je šta za vidjet. Po sobi je bilo oko20 ljudi koji su cijelo vrijeme nešto miješali po loncima, a na stolovima su bila brda hrane. Napokon mu priđe jedan čovjek i zapita ga:
-Jeste li gladni gospodaru?
a on odgovori:
-AAAAAAAAAAAAAAAA!
Čovjek mu pokaže na stolicu gdje se može sjesti i hranu koja je bila na tom stolu. Frenky lagano priđe stolu, popne se na stolicu sjedne i krene da maže po kranjskima kobasicama. Nikada u životu nije toliko jeo. Kada je završio s kobasicama bacio se na kiselo zelje i grah. I tako redom, a hrana je lagano nestajala. Kada je konačno završio Na stolu je još ostalo gdje šta no bio je previše sit da to dovrši. Nakon par minuta glasno je podrignuo da se cijela kuća za tresla. Jedva je sišao sa stolice i lagano krenu natrag u sobu. Došao je do stepenica koje su mu se sada činile toliko dugačke i strme da je bilo gotovo nemoguće popeti se gore. Krenuo je lagano, korak po korak. I nakon deset minuta uspinjanja uspio je doći do sobu. Jedva je otvorio vrata, jer je kvaka bila doista visoko, te se strovalio na krevet pričemu se skoro ispovraćao te pomislio u sebi:
-Ovo je život!
I lagano utonuo u san, dok su vjetrovi od graha i kiselog zelja lagano prodirali kroz vrata sobe i grizli za oči svakog tko bi prošao pokraj njih. A Frenky se samo smiješio u snu i jedva čekao da se probudi.