| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jedan budući hit roman koji će se prodavat po prikladnoj cijeni od samo 99.99 eura po komadu.
Counters
Blog.hr
Blog servis
Čmario
Cara
Knapa
Jole
Mileva
IMVU - The World's Greatest 3D Chat
Ime: Hrvoje
Prezme: oni koji znaju trebaju znati, a oni koji ne nemoraju
Nadimci: Hrco, Hrc, Big Dog, Miloprd Jebač
Rođen:15. svibnja 1993.
Grad: Karlovac
Škola: OŠ Dragojla Jarnević
Razred: Najmirniji najpametniji i najbolji (8.b)
Hoby: violina, klavir
Kaj slušam: sve
Prijatelji: Čmario, Krle, Tomi, Časni,Sale, Mac, Vule, Lucija, Iva,Cara, Knapa
Novi dan se budio, a s njim i Frenky. Probudio se i raskošnoj kući u krevetu koji je mirisao na svježe ubrane ruže. I on je bio čist, više nije smrdio kao nogometaški dres koji nije opran dva tjedna. Okrenuo se oko sebe. Bilo je kao u raju. Sve bijelo, pogled na imanje koje je bilo toliko veliko da se vidjelo sve do horizonta sezao je kroz ogromno okno koje je bilo toliko velike da je Frenkyu trebalo trideset sekundi da dođe s jednog kraja na drugi. Tako u čuđenju stajaše on na sred sobe kad najednom u sobu uđe nepoznata mlada žena smiješno odjevena u neku crnu haljinicu, te ga zapita:
-Treba te li šta mladi gospodaru?
A on u čudu reče:
-A jebote.
Žena ga pogleda te u čudu odgovori:
-Shvatit ću to kao ne, hvala.
Te izađe kroz ista vrata kroz koja je ušla. Frenky se odluči krenut u istraživanje tog misterioznog mjesta. Krenu prema vratima kad u sobu uleti još jedna, ali ovaj put starija žena i kaže:
-A kamo si ti krenuo takav. Ajde da te obučemo.
Stane ona tako te otvori trokrilni ormar koji je bio velik kao kuća u kojoj je živio s roditeljima.
-Hm hm hm. Kako da te obučemo.
Izvadi iz ormara prvo čarape na kojima je pisalo "DUREX" i bio je nacrtan neki smiješno patuljak, tada izvadi neke crne cipele sa bijelim vrhom na kojima je bila nacrtana zvijezda. Stane ona dalje da kopa te mu izvadi ljepu trenirku te ga stade oblačit. Kada je završila Frenky je izgledao kao da je zdrav. Pogladi ga ona po glavo te reče:
-E sad možeš ići, al nemoj se izgubit.
On reče:
-Dobvo.
Krene on tako kroz ta velika sobna vrata u istragu. Kada je izašao pred vrata našao se u dugačkom hodniku koji je vodio na lijevu i desni stranu. Kuda će sada. Stajo je tako par minuta te se napokon odluči za lijevu stranu. Oprezno krene, s malim strahom u prsima no to ga je prošlo nakon nekog vremena. Nakon par minuta šetanja našao se pred velikim stepenicama. Polagano je sišao niz njih, da ne bi slučajno pao i ozlijedio se. Nakon što je sišao začu nekakvo zveckanje iza ugla. Krene lagano i shvati da zvuk dolazi iz nekakve prostorije koja se nalazila iza manjih bijelih vrata. Kada je ušao, imao je šta za vidjet. Po sobi je bilo oko20 ljudi koji su cijelo vrijeme nešto miješali po loncima, a na stolovima su bila brda hrane. Napokon mu priđe jedan čovjek i zapita ga:
-Jeste li gladni gospodaru?
a on odgovori:
-AAAAAAAAAAAAAAAA!
Čovjek mu pokaže na stolicu gdje se može sjesti i hranu koja je bila na tom stolu. Frenky lagano priđe stolu, popne se na stolicu sjedne i krene da maže po kranjskima kobasicama. Nikada u životu nije toliko jeo. Kada je završio s kobasicama bacio se na kiselo zelje i grah. I tako redom, a hrana je lagano nestajala. Kada je konačno završio Na stolu je još ostalo gdje šta no bio je previše sit da to dovrši. Nakon par minuta glasno je podrignuo da se cijela kuća za tresla. Jedva je sišao sa stolice i lagano krenu natrag u sobu. Došao je do stepenica koje su mu se sada činile toliko dugačke i strme da je bilo gotovo nemoguće popeti se gore. Krenuo je lagano, korak po korak. I nakon deset minuta uspinjanja uspio je doći do sobu. Jedva je otvorio vrata, jer je kvaka bila doista visoko, te se strovalio na krevet pričemu se skoro ispovraćao te pomislio u sebi:
-Ovo je život!
I lagano utonuo u san, dok su vjetrovi od graha i kiselog zelja lagano prodirali kroz vrata sobe i grizli za oči svakog tko bi prošao pokraj njih. A Frenky se samo smiješio u snu i jedva čekao da se probudi.