I tako je on spavao i spavao. Nakon kojih osam sati spavanja prene se iz sna te u čudu opet pogleda oko sebe i tiho reče:
-Sere mi se.
Ali nigdje nema WC-a. Krene on da malo istražuje po kući. Izađe iz sobe te provjeri jeli zrak čist. Krene desno te ravno dugačkim hodnikom u bezdan. Kako je hodao i hodao sve mu se više sralo, a mrak je bio sve crniji i tamniji. Nakon pet minuta hoda zabi se naglo u drvena vrat. Začu muke korake koji su se približavali. Bio je previše prestrašen da se ustane s poda te je samo gledao što će se dogoditi. Vrata se najednom odškrinu uz jako škripanje koje je probijalo kroz cijelo tijelo. Iza vrata proviri tko drugi nego Frenkyev ujak. Ona pogleda lijevo pa desno, jer nije vidio Frenkya kako leži. Razmišlja on tako i u pomisli:
-Neko će morat u plinsku komoru zbog ovoga.
Najedanput začu nekakvo stenjanje. Pogleda on dolje te vidje malog frenkya kako leži i stenje. On mu se silno po raduje te kad srdačno primi u sobu. uvidje on da Frenkyu baš nije dobro te ga zapita:
-Šta ti je bre?
A Frenky stenjući odgovori:
-Sere mi se.
Ujko ga u smijehu pogleda te mu reće:
-Aaaaa. Ima kod mene WC u sobi možeš se poslužit njime.
Frenky sav u veselju lagano potrči te snažno zalupi vratima. Nakon dvadeset minuta zapita se ujko šta je s njim tako dugo. Te lagano pokuca na vrata te priupita:
-Dali je sve uredu?
A Freky kroz stenjanje reče:
-Da.
I tako vrijeme prolazila, a Frenky nikako da izađe- Prošo jedan sat, prošla dva a Frenkya nema. Napokon nakon tri i pol sata izađe Frenky iz WC sav izmoren i izmučen. Ujko ga pogleda i upita:
-Jel bilo dobro, a?
A Frenky će na to:
-Promašio sam.
Ujko ga u čudu pita:
-Kako to misliš?
Frenky podigne obadvije ruke u zrak i kaže:
-Neznam.
Ujko sav zastrašen polagano krene do WC-a te zaviri unutra. Čim je pogledo kupaonu naglo je okreno glavu u drugu stranu i rekao:
-U jebote mali štas ti jeo? Morat ćemo preuređivati cijelu kupaonu. Kako si uspio promašiti do stropa: Ufffffff! Nemogu to gledat. Brzo bježmo.
Tako se oni zaputiše ka Frekyevoj sobi da ga Frenky malo ubije oko. Bila je ovo naporna noć za njega. No prije nego što su stigli do sobo posjetili su privatnog arhitekta koji je imao svoj privatni apartman. Kada su mu ispričali pto se sve dogodilo on je samo rekao:
-Za to ćete mi morati dati povišicu i naći vrlo dobre radnike koji če to htjeti napravit.
Ujko je pristao jer ionako nije znao kuda će sa svim tim novcem koji zarađuje svakoga dana te ga je trošio na takove stvari, kupovo je aute i razne stvari koje su bile skupe ali mu nisu uopće trebale. Zaputiše se oni dalje do Frenkyeve sobe te zajedno legnu i zaspu jer je u ujakovoj bilo nemoguće disati. Utonu oni u dubok san te im se lica osmjehnu kao malim ciganima kad dobiju bombone.
Post je objavljen 10.12.2007. u 20:41 sati.