srijeda, 28.11.2007.

.Cut glass.

Image and video hosting by TinyPic


Sjedeći kraj prozora ona ne vidi. Ona ne shvaća da ju od sna i stvarnosti dijeli samo prozorsko staklo. Ona ne shvaća da je ova čaša nećega crvenoga samo čaša soka, a ne vina kako se predstavlja. Ona ne shvaća da vino ne ublažava njenu bol. Pogled baca na sliku s desne strane.
Dva nasmješeno ozarena lica, dviju mladih djevojaka s predivnim bijelim zubima, ne toliko ravnim, ali osmijeh blista. Dva cvijeta u rukama, i predivne nijanse crvene i smeđe boje haljina.
Tko su li one?

Dijeli li nešto s tim djevojkama, ili jednostavno ih ne prepoznaje?

Prisjeti se.

Dana kada je to bilo.
Haljine koju je odjenula.
Cvijeta u rukama.
Svojih nekoliko kilograma manje.
Blistavog osmijeha.
Aparatića za zube kojeg je prije nosila.
Prisjeti se njega.
Njegove zlatne ogrlice koja je također na vratu vitke djevojke.

Misli da su slikane negdje. Kod neke kuće.
Ne, ne misli. To i jest kuća. Možda ona iz bajki. Naranđasto- breskva boje, s bijelim rubovima oko prozora.
Oko prozora; s kojih ona sad gleda.

Prodoran zvuk s najjače pojačanih zvučnika msn-a ju ostavlja bez riječi.

Netko se i nje sjetio.

Slika se razbila....
[19:08 - 6 ]
Komentari | Isprintaj | #

nedjelja, 25.11.2007.

.When I was lying here with you.

Image and video hosting by TinyPic



Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez riječi, da u mome srcu nema mjesta za stihove.
Netko kao ti morao mi se dogoditi, morao mi je netko pokazati da u meni još uvijek postoji mjesto za bol i za grižnju savjesti. Možda te nisam trebala odbiti i ostati druga, ali počela sam te željeti samo za sebe i samo tebi se predavati, a previše se toga saznalo. Vjeruj mi ovako je lakše, ovako boli samo mene, ovako plačem samo ja i nitko više. Jer ti za mnom nećeš plakati, ne znam ni dal ćeš žaliti, jer ti si meni počeo biti previše, a ja tebi samo još jedna u nizu.

Previše me toga boli kod nas dvoje, a opet mi je bilo toliko lijepo. Ona plaža u rano jutro zauvijek će ostati u meni, a samo ja znam zašto. To ti nikad nisam uspjela reći, a sada više nemam ni zašto. To je bila moja slika ljubavi i moja mašta sreće, a s tobom sam ju doživjela, bar prividno. Jer u nama sam samo ja vidjela ljubav, a ona tu nije ni postojala.

Da mi je samo pretvorit se u vjetar, jer to je ono što ti želiš biti. I tiho poput maestrala zaplesat ti po licu, samo da te imam blizu sebe. Bar na kratko. Bar da te sada posjetim i pogledam ti u oči, da vidim dali je i tebi žao, dali i ti imaš pitanja skrivenih za mene, a bolje je da ostanu neizrečena. Žalosno je što te toliko želim kraj sebe, samo te taknuti, samo te gledati, a obećala sam si da si ovo više nikada neću dopustiti. Da neću tako lako predati nekome srce i sama ga naposljetku zgnječiti. Ovako je bolje i ovako je lakše. A šta ako si ti ta polovica koju sam tražila? A šta ako je ovo bio moj vlak sreće? Jer ovo koje imam doma nije to. Sve je, samo ne to, samo ne ti! Nisam ti ni stigla objasniti ili ti barem dati do znanja da shvatiš da si mi ušao preduboko. Bez pitanja, ponovo...Možda bolje da ti nisam ni stigla pokazati osjećaje, jer ti ih nisi želio vidjeti od mene, a barem se mogu tješiti da ih je bilo i kod tebe. Jer što je uistinu u tvome srcu, nisam imala prilike saznati, al samo ja znam kako si me gledao.

Da smo se sreli samo godinu dana ranije...
[10:38 - 13 ]
Komentari | Isprintaj | #

petak, 23.11.2007.

Smješak

Image and video hosting by TinyPic


Zamislite da ste u jednoj maloj učionici koja od početka sata miriše na pet drukčijih prejakih mirisa i opojan miris znoja nakon tjelesnog. Zamislite ispred sebe nastavnicu koja vrišti na vas, a uokolo još dvadesetero druge djece koja vrište jedno na drugo. Svaka riječ vama udara u glavu poput malja, para vam bubnjiće i učini da vas mozak boli.
Nastavnica vas pošalje van. Mislite si da će biti bolje na hodniku, gdje je mir i tišina.
Ali ne... i tu vas glava ubija. Osjećate se kao da vas netko pili napola. Tada hrpa pričljivih prvašića projuri kraj vas, pričajući svi u jedan glas onim dječjim piskutavim glasom. Vi se hvatate za glavu, začepite uši, ali galama ne nestaje. Osjećate se izgubljeno, jadno i bespomoćno.
Prilaze vam razne poznate i nepoznate osobe, ispitivaju vas besmislena pitanja, a onda se netko sjeti donijeti vam čašu vode.
Pružaju vam čašu, a onda netko ubaci Andol u tekućinu.
Čujete taj šum raspadanja tablete. Zabija vam se u glavu poput nestvarnog čavlića, a nevidljivi čekić ga sve jače i jače zakucava u vašu glavu.
Bacate čašu i bježite van iz zgrade.
Iritantni i nesnosni zvukovi automobila odjekuju u vašoj glavi poput nepodnošljive jeke. Nema izlaza. Zatočeni ste u svijetu besmislene galame poput uplašene zvijeri u kavezu.
Tada, odnekud se pojavi- on. Upire pogled u vas. Ostajete bez daha pred svom tom ljepotom. Čak vam daruje topli, blaženi osmijeh. Srce vam kuca sve brže i sve jače. Zagrijava se od ljubavi, naprosto se topi. Prestajete disati i misliti. Osjećate se lagano i krhko. Više nema nesnosne galame. Mrtva tišina i jedinstvena ljepota- to je sve što osjećate. A njegov tajanstveni osmijeh je još uvijek tu, bode vas u srce poput vatrene strijele, zagrijava vaše srce, vi gorite. Osjećate kako će vam oči popucati kao staklo od sve te ljepote. No, on ne mijenja izraz lica i još se zavodljivo smiješka dok vama kroz cijelo tijelo prolaze trnci i postaje sve hladnije. Osjećate sreću. Osjećate ljubav, ljubav koja vas ubija- polako, ali sigurno.
On vam prilazi. Vi drhtite. Polako grizete usnice, sve ste više napeti. Vaše oči blistaju.
Polako otvara usta. Čudni zvukovi njegova dubokog glasa dopiru vam do uha. Sad vam ne paraju bubnjiće niti vam zbog njih puca glava. Ne, ovo je sasvim drukčije. Čini vam se poput predivne melodije koju pjevaju sami anđeli. Ljubav struji kroz vaše tijelo, kroz svaku vašu stanicu, dok vam se i kosa ne naježi.
Opet se smiješka, a vi opet razdragani, umirete od ljubavi. Gorite poput šibice. Topite se, slamate u tisuće komadića.
On odlazi. Čeznutljivo gledate za njim. Odjednom vam je bolje. Vraća vam se životna snaga i postajete radosni. Osjećate se kao da ste ponovno rođeni.
Vraćate se u školu, u onu istu učionicu prepunu neugodnih mirisa. Sada vam se to čini poput predivnog parfema koji vas odvodi u daleku zemlju ljubavi. Nema više vriska i galame. I vi počinjete vrištati, osjećate se slobodno. Zabavno vam je, čak se i smijete.
Nije se ništa bitno dogodilo, ali vi ste se potpuno promijenili. Dobili ste snagu za krenuti dalje.
I to samo zbog njegovog smiješka.
[09:32 - 9 ]
Komentari | Isprintaj | #

nedjelja, 18.11.2007.

.Ocean of poppies.

Image and video hosting by TinyPic


Isprekidanog daha, u posljednjem trenutku je naprosto uletjela u poluprazni gradski autobus. Spuštajući se na najbliže slobodno mjesto, u pola glasa, onako, samo za sebe upućivala je prijekore na svoj račun. Eto, opet joj se to dogodilo. Umalo da zakasni na autobus radi svojih misli. Ali ona nikada nije dozvoljavala da bilo što pretjerano utiče na njeno raspoloženje, tako da je, kada je autobus krenuo već skoro zaboravila na svoju nevolju. Mirno se zavaljena u sjedalo prepustila svojoj svakodnevnoj igri.

Naprosto je obožavala, da bi skratila dosadno putovanje, kradomice promatrati ljude oko sebe, i onda bi zamišljala kakve li su sudbine tih ljudi. Naravno, da bi se zadovoljila ona je zamišljala priče vezane uz te ljude. Sve su njene priče morale biti sretne i lijepe, jer drugačije nije išlo. Taman je promatrala lice jedne starije gospođe pokušavajući otkriti njenu priču, kad li se iznenada zaprepašteno trgne i potpuno zaboravi na svoju igru.

Isprva je pomislila da joj se samo pričinilo, jer pokret koji je osjetila je bio tako lagan, gotovo stidljiv kao nešto nestvarno, ali nije bilo tako. Nečija ruka lagano je klizila njenim vratom nadasve intimnim pokretima paleći joj kožu na vratu. Dok je razmišljala što da učini sa nasrtljivim neznancem, njegovi su pokreti bivali sve nježniji i sve topliji. Čula je vlastitu krv kako joj bučno šumi u ušima, a tijelom joj se razlijevala neka prijatna toplina čineći da se osjeća nekako razmekšanom, kao da je cijela od voska. Njena ljutnja i odlučnost netragom su nestali, i ona zaprepaštena svojim ponašanjem otkrije kako u stvari uživa u tim dodirima. U jednom trenutku je osjetila topao dah na svojoj ušnoj školjci. Da li je to bio lagani poljubac, to nije znala već je zadovoljno zaklopila svoje oči.

Ovo što joj se događa je ono nešto što je oduvijek snivala, i zato se prepustila laganom uživanju.

Ali kako to u životu inače biva, da sve lijepo ima kraj, ovaj put se kraj njene pustolovine približavao u vidu njene stanice na kojoj je morala sići sa autobusa. Teškom mukom se otrgla iz svojih snova, i ukočenim pokretima digla se sa sjedala. Odlučnim koracima uputila se ka izlazu ne osvrćući se iza sebe. Tek kada se našla na samim vratima skupila je toliko hrabrosti da pogleda iza sebe. Autobus je bio prazan i ona je bila jedini putnik. U nevjerici se ogledavala oko sebe, a istina joj se svojom konačnošću cerila u lice. Sišla je iz vozila, i dok je ono nastavljalo svoj put jedna suza je klizila niz njen obraz.
[18:11 - 7 ]
Komentari | Isprintaj | #

četvrtak, 15.11.2007.

Imam neki strah koji se pojavljuje objavljivši ovo.


Image and video hosting by TinyPic


Danas je točno mjesec dana od kada si me napustio. Ljeto polako izdiše, a ja gledam druge ljubavi kako se rastaju. Naša je umrla. I ako sam daleko od tebe nikada neću zaboraviti da smo se voljeli i smijali. Prihvatila sam te iskreno kao dijete nenaviklo na razočarenja i mislila da ćemo zauvijek ostati skupa. Prvi je sumrak gledam u zvijezde i mislim na tebe. Pusta mašta. Ne mogu preboljeti ni tvoj grijeh ni tvoje crne oči. Proteklih mjesec dana srušila se moja mladost i sreća, da voliš njene oči njenu kosu koja te je odvela od mene. Ne mogu da shvatim i neću, samo znam da ću te uvijek voljeti i ako sad pripadaš njoj. Evo upravo slušam našu pjesmu "JEDINA MOJA" I sve više postajem svjesna da će se moj život zvati imenom tvojim. Teško ću te preboljeti ljubavi moja velika "JEDINA TVOJA".

Davno napisano...
[16:38 - 5 ]
Komentari | Isprintaj | #

nedjelja, 11.11.2007.

Zašto mora postojati i treća osoba među dvije sretne?


Image and video hosting by TinyPic


Spušta se tiho veče čuje se zvona glas, žalosno pismo pišem rastanku došao je čas. U ruci mi drhti pero kao da me neko bije, predamnom je vlažan list papira, jer suzu za suzom lijem. Takvi će biti dani, u srcu će biti tuga, za rastanak naš ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' za rastanak ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' ja za rastanak nisam kriva. Voljeću još mnogo njih, gledat ću još mnogo slika al' uzalud "JER NA NJIMA NIKADA NEĆE BITI TVOGA LIKA".
[16:49 - 3 ]
Komentari | Isprintaj | #

srijeda, 07.11.2007.

Postoji li žena koja nema problema?

Image and video hosting by TinyPic



Dok stoji na vjetru ona zaboravlja tko je. Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga. Stojeći na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o sebi. misleći o ljudima ona sanja, misleći o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko.... I tamo daleko ona ne nalazi ništa vrijedno za sebe. Vraćajući se iz tog dalekog ona je umorna. Vračajući se ona je zaboravila što je tražila. Vračajući se ona ne misli na mene. Vračajući se sa rukama u džepovima ona misli da sve zna. I zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu. Ni za što je otišla tako daleko u tuđe. Ni zašto se vratila ni što je vidjela. Ništa ona ne zna ni zašto su joj ruke u džepovima. Ništa " JER NJENE SU OČI OSTALE DUBOKO ISPOD MOJIH OČIJU. NJENE SU RUKE OSTALE U MOJIM SAMO JE NJENO SRCE OSTALO TAMO NEGDJE DALEKO, DALEKO"...
[10:32 - 10 ]
Komentari | Isprintaj | #

petak, 02.11.2007.

U mojim snovima si savršen.


Image and video hosting by TinyPic


Često mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjećam te pod kožom, kao da mi umjesto tople krvi ti tećeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati!
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena... želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena, voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako netko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo riječi koje ti nisu i neće značiti baš ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek slijepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znači sve, ali to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osijećam, koja me svaki put skrši, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, anđele!
[17:35 - 12 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.