Marketing
.Cut glass.
Sjedeći kraj prozora ona ne vidi. Ona ne shvaća da ju od sna i stvarnosti dijeli samo prozorsko staklo. Ona ne shvaća da je ova čaša nećega crvenoga samo čaša soka, a ne vina kako se predstavlja. Ona ne shvaća da vino ne ublažava njenu bol. Pogled baca na sliku s desne strane.
Dva nasmješeno ozarena lica, dviju mladih djevojaka s predivnim bijelim zubima, ne toliko ravnim, ali osmijeh blista. Dva cvijeta u rukama, i predivne nijanse crvene i smeđe boje haljina.
Tko su li one?
Dijeli li nešto s tim djevojkama, ili jednostavno ih ne prepoznaje?
Prisjeti se.
Dana kada je to bilo.
Haljine koju je odjenula.
Cvijeta u rukama.
Svojih nekoliko kilograma manje.
Blistavog osmijeha.
Aparatića za zube kojeg je prije nosila.
Prisjeti se njega.
Njegove zlatne ogrlice koja je također na vratu vitke djevojke.
Misli da su slikane negdje. Kod neke kuće.
Ne, ne misli. To i jest kuća. Možda ona iz bajki. Naranđasto- breskva boje, s bijelim rubovima oko prozora.
Oko prozora; s kojih ona sad gleda.
Prodoran zvuk s najjače pojačanih zvučnika msn-a ju ostavlja bez riječi.
Netko se i nje sjetio.
Slika se razbila....
Post je objavljen 28.11.2007. u 19:08 sati.