Marketing
.Ocean of poppies.
Isprekidanog daha, u posljednjem trenutku je naprosto uletjela u poluprazni gradski autobus. Spuštajući se na najbliže slobodno mjesto, u pola glasa, onako, samo za sebe upućivala je prijekore na svoj račun. Eto, opet joj se to dogodilo. Umalo da zakasni na autobus radi svojih misli. Ali ona nikada nije dozvoljavala da bilo što pretjerano utiče na njeno raspoloženje, tako da je, kada je autobus krenuo već skoro zaboravila na svoju nevolju. Mirno se zavaljena u sjedalo prepustila svojoj svakodnevnoj igri.
Naprosto je obožavala, da bi skratila dosadno putovanje, kradomice promatrati ljude oko sebe, i onda bi zamišljala kakve li su sudbine tih ljudi. Naravno, da bi se zadovoljila ona je zamišljala priče vezane uz te ljude. Sve su njene priče morale biti sretne i lijepe, jer drugačije nije išlo. Taman je promatrala lice jedne starije gospođe pokušavajući otkriti njenu priču, kad li se iznenada zaprepašteno trgne i potpuno zaboravi na svoju igru.
Isprva je pomislila da joj se samo pričinilo, jer pokret koji je osjetila je bio tako lagan, gotovo stidljiv kao nešto nestvarno, ali nije bilo tako. Nečija ruka lagano je klizila njenim vratom nadasve intimnim pokretima paleći joj kožu na vratu. Dok je razmišljala što da učini sa nasrtljivim neznancem, njegovi su pokreti bivali sve nježniji i sve topliji. Čula je vlastitu krv kako joj bučno šumi u ušima, a tijelom joj se razlijevala neka prijatna toplina čineći da se osjeća nekako razmekšanom, kao da je cijela od voska. Njena ljutnja i odlučnost netragom su nestali, i ona zaprepaštena svojim ponašanjem otkrije kako u stvari uživa u tim dodirima. U jednom trenutku je osjetila topao dah na svojoj ušnoj školjci. Da li je to bio lagani poljubac, to nije znala već je zadovoljno zaklopila svoje oči.
Ovo što joj se događa je ono nešto što je oduvijek snivala, i zato se prepustila laganom uživanju.
Ali kako to u životu inače biva, da sve lijepo ima kraj, ovaj put se kraj njene pustolovine približavao u vidu njene stanice na kojoj je morala sići sa autobusa. Teškom mukom se otrgla iz svojih snova, i ukočenim pokretima digla se sa sjedala. Odlučnim koracima uputila se ka izlazu ne osvrćući se iza sebe. Tek kada se našla na samim vratima skupila je toliko hrabrosti da pogleda iza sebe. Autobus je bio prazan i ona je bila jedini putnik. U nevjerici se ogledavala oko sebe, a istina joj se svojom konačnošću cerila u lice. Sišla je iz vozila, i dok je ono nastavljalo svoj put jedna suza je klizila niz njen obraz.
Post je objavljen 18.11.2007. u 18:11 sati.