Lost.

ponedjeljak, 01.10.2007.

Neki ljudi zaista žele biti sločesti. Hm... zločesta sam. To svakako.

Napokon.

Udala mi se sestra.
Osjećam se slobodno, veliko olakšanje. Toliko sam sretna.

S tom svadbom dolaze novi problemi:

Na sam čin svadbe ostavi me dečko.

Pojavi se onaj slatki kamerman kojeg pikiram već od prošlih svatova druge sestre i koji je tad imao curu, i ja dečka, ali dolazi ovaj put sam oleluja u nebesima s vješću da je slobodan a i ne spreman za vezu. A ja slomljena duša, ostala napucana od dečka padnem njemu u zagrljaj.

Prekrasan poljubac.

U nedjelju mi se javlja dečko (to u nedjelju smatram i ono poslije ponoći, tj. svatovskog darivanja) s vješću da mu je žao, da me neizmjerno voli. A ja. Tvrdoglavost.
Ne, ne želim dalje.
Osjećam se ugroženo.
Naravno volim.

Nazove.
I opet skupa.

Volim...

No, smatram da još nećemo dugo.
Previše se bolno osjećam.

A i kamerman je skoro pa prekrižen.

Želim biti solo.

Psss...
O ovome nikome ni riječi.

[18:42 - 3 ]

Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

dizajn: patka dizajn

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Moja duša, zaspala u hladnoći i gotovo smrznuta, ponovno diše, pospano udara malim slabašnim krilima.

Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

Biti iskreno voljen od nekog, daje nam snagu. Nekoga iskreno voljeti, s druge pak strane, daje nam hrabrost

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

U društvu ljudi bez zdravog razuma zdrav čovjek se mora ponašati kao luđak. Ludost je logika preciznog mozga kad je preopterećen.

Intohimo
Happy
Nina
Vrag s licem anđela
Lost solution
LaRamie
Ruby Nelle
Artemise
Freedom Of Heart

Hodam ulicama, ne zapaženih stopala, gledam u prazne izloge i tražim bezbojnu haljinu za veselu veceru u crnom, na kojoj ce svirati necujna glazba bijelih nota.
Pijanist ce imati crno odjelo, a ja cu biti u bijelom. Gledat cemo i brojati ne vidljive zvijezde i smijat cemo se rasplakani; mjesecu koji ce biti boje noci.
Svjetiljke ce i dalje svjetliti svjetlom tame, a mi cemo se ljubiti i grliti rukama srece.
Nikoga necu vidjeti jer svi ce biti vidljivi, ali ne toliko iskreni da cu ih mrziti.
Bit cu preljepa i prebezobrazna da cu mu se svidjet zbog toga.
Necu mu dopustit da mi se približi i osvoji jer mrzim osvajatelje, gladijatore.
Volim mamine maze, princeveve na bijelom konju.
Želim biti snjeguljica.
Dobra vila ce mi napaviti frizuru na bezkosoj glavi a ja cu se i dalje vrtjet u tempu necujnog beckog valcera.
Na lijepom plavom Dunavu koji je presušio cemo bacati kamencice i praviti žabice.
Kad dode jutro ljubit cu ga nevidljivim usnama i zaspat cu kao u predvecerje.
A kad se zasjaji kiša i pocme padati sunce gurat cu te da odeš.
...
Jer prestat cu te voljeti.
Jednoga dana kada se sve ovo dogodi...
A to je nemoguce!

Neki su ljudi poput mene, rođeni kao idioti. Puno više njih to postane kasnije.

Ako tko ima šta protiv, zna gdje su mu vrata.

Ne odlazi, možda sam samo pridrijemala.