Lost.

utorak, 04.09.2007.

Kakofobija - strah od ružnoće

Kiša pada, a Škorin glas me duboko dira svojim "Heroji ne plaču".
Plav prekrivač je tako zgužvan. Prisjećam se nekoliko sati dubokog popodnevnog sna. Školske obaveze me još očekuju. Već. Nije mi se dalo. Spavala sam. Bratova, dječja enciklopedija o razvoju prijevoza me uspavala. Do kasno planiram prepisivati neke stvari za sutra, potrebne su mi. Definitivno sam se bacila na školske, učeničke obveze. Kao i za one predsjedničke. Mrzim to!

Škoru nisam dugo slušala.
Došlo mi.

Osjećala se skormno. Tako skromno glupo. I ankon deset mjeseci osjeća se kao prvog dana. Ona voli. Dugi razgovori ju razveseljavaju. Želi razmišljati o tri dana vikenda koje će provest s njim.

Zahladilo je.
Smijem li obuči jaknu? Ili je još rano za to. Oh, zaboravih vam reći, nije to zimska jakna. Obična jesenska jaknica. Dar od tate. Tata hvala, volim te.

Obožavala je svoju naivnost i samopouzdanje u to da je lijepa.

Ljepota je prolazna.

Kad se pogledam u ogledalo pomislim: "Možeš ti to!"

Ne volim marcipan.

[19:27 - 6 ]

Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

dizajn: patka dizajn

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Moja duša, zaspala u hladnoći i gotovo smrznuta, ponovno diše, pospano udara malim slabašnim krilima.

Pravi muškarac želi dvije stvari: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

Biti iskreno voljen od nekog, daje nam snagu. Nekoga iskreno voljeti, s druge pak strane, daje nam hrabrost

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

U društvu ljudi bez zdravog razuma zdrav čovjek se mora ponašati kao luđak. Ludost je logika preciznog mozga kad je preopterećen.

Intohimo
Happy
Nina
Vrag s licem anđela
Lost solution
LaRamie
Ruby Nelle
Artemise
Freedom Of Heart

Hodam ulicama, ne zapaženih stopala, gledam u prazne izloge i tražim bezbojnu haljinu za veselu veceru u crnom, na kojoj ce svirati necujna glazba bijelih nota.
Pijanist ce imati crno odjelo, a ja cu biti u bijelom. Gledat cemo i brojati ne vidljive zvijezde i smijat cemo se rasplakani; mjesecu koji ce biti boje noci.
Svjetiljke ce i dalje svjetliti svjetlom tame, a mi cemo se ljubiti i grliti rukama srece.
Nikoga necu vidjeti jer svi ce biti vidljivi, ali ne toliko iskreni da cu ih mrziti.
Bit cu preljepa i prebezobrazna da cu mu se svidjet zbog toga.
Necu mu dopustit da mi se približi i osvoji jer mrzim osvajatelje, gladijatore.
Volim mamine maze, princeveve na bijelom konju.
Želim biti snjeguljica.
Dobra vila ce mi napaviti frizuru na bezkosoj glavi a ja cu se i dalje vrtjet u tempu necujnog beckog valcera.
Na lijepom plavom Dunavu koji je presušio cemo bacati kamencice i praviti žabice.
Kad dode jutro ljubit cu ga nevidljivim usnama i zaspat cu kao u predvecerje.
A kad se zasjaji kiša i pocme padati sunce gurat cu te da odeš.
...
Jer prestat cu te voljeti.
Jednoga dana kada se sve ovo dogodi...
A to je nemoguce!

Neki su ljudi poput mene, rođeni kao idioti. Puno više njih to postane kasnije.

Ako tko ima šta protiv, zna gdje su mu vrata.

Ne odlazi, možda sam samo pridrijemala.