ponedjeljak, 09.07.2007.

Uvijek su značile nešto više za mene od stepenica.


Stepenice...


Gledam svoje stepenice, svaki su dan sve sklizavije i sve ih je više.
Sve mi se treže popeti ka vrhu.
Kako se penju uza zid u krug obilježava ih nekoliko uglova. Ne mogu se točno sjetiti koliko ali postoji ih za zeru više od mnogo. Drveno držalo obilježava crn obrub drveta, mislim hrasta. A tepih preko njih je žarko crvene boje, s velikim flekama krvi. Hvala ti Bože što se te fleke toliko ne poznaju. S dolaskom dana ili kao da sam ja stepenicu niže ili je njih stepenicu više. Bojim se da ne dođem do vrha, a već se vidim kako se utapam u dnu.
Nekoliko puta sam pokušala lebdjeti na vodi snova ali uvijek me neka sila vuče dolje, ne mogu reći da je to uzgon, jer uzgod ne podiže, ako se ne varam, al' moram i taj uzgon pohvaliti jer je zaista kadkad dobročudan da me uzdigo kako bih ostala voljeti.
Stepenice su napravljene da bi pomogle čovjeku, ali s danima one mu sve više odmažu.
Napravimo jedne valove podizanjem ruku i snažnim hura! za stepenice...

[15:58 - 4 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.