A ŠTO SAM TI JA REKLA
Prije nekoliko dana odlučio sam montirati moj „novi“ motor na čamac. Pod novi mislim, kupljen preko oglasa.
„ Prodajem Yamahu vanbrodski motor, kao nov, ima samo oko 10 sati rada, redovito servisiran, zlužio kao pomoćni motor na velikoj jedrilici“.
Naravno odmah sam nazvao vlasnika i rekao da sam ja ozbiljan kupac. Na telefon se javila jedna gospođa koja mi reče da joj suprug „naviiga“ po svijetu, a ona podaje motor. Kada sam je upitao dali bih trebao nešto znati o tom motoru. Gospođa se uvrijedila. Zar ja mislim da je ona nepoštena, ako tako mislim ništa od trgovine jer ima ona već druge kupce koji samo čekaju da ja odustanem, da je njen suprug ozbiljan čovjek kojeg, u njegovom kraju, svi poznaju i cijene i bla bla bla. Da njoj nije drago što ona prodaje u ime supruga i da joj se javljaju tipovi sa svakakvim nemoralnim ponuda, ali da joj ja djelujem tako fin i da imam jako ugodan glas od kojeg je prolaze trnci. Naravno meni je to bilo sasvim dovoljno da me šarmira iako mi je supruga rekla da bi bilo dobro da nazovem nekoga od svojih jarana iz toga kraja, pa neka sve provjere , da su to ipak veliki novci i da ne bi trebao vjerovati nekoj šuši „na riječ“. Samo sam je popreko pogledao, da pogled ubija ona više Trsta ne bi vidjela, iako, u podsvijesti mi je zvonilo zvono na uzbunu. Kada god bi mi supruga, koja je inače dobrica u duši, izrazila sumnju u neki moj postupak, redovito bi bila u pravu, a to je meni bilo sve teže i teže priznati, a i strašno me nerviralo što je sve češće u pravu.
Trebam li reći da je Yamaha, toga dana, svaki puta palila od prve, do posljednji puta. Dijagnoza, Yamaha zaribala.
Zovem ja žensku na telefon: „Pretplatnik trenutno ne može prihvatiti vaš poziv“ i tako danima. E da mi se samo javi, rekao bih ja njoj što ju ide. Da je ona obična štraca, da ja nisam pao na njene komplimente koje mi je dijelila, da mene ne može smantati neka ženturača preko telefona i da ju jebo onaj njen što naviga.
Sada ja ludujem po kući, psujem dalmatince, ajduka, Karana i Keruma, jebem im Pipi uz duž i poprijeko, a supruga se samo smješka. Sada još čekam onu dobro poznatu rečenicu:
„A što sam ti ja rekla. Svih ovih godina si mogao već shvatiti da sam ja uvijek u pravu, to ti je naprosto ženska intuicija koju vi muški nikada nećete shvatiti, pošto vi razmišljate mudima a mi žene mozgom, čim je ženska mahnula repom ti si na to pao kao srednjoškolac“.
Ja ju samo čekam, ako tu rečenicu izgovori, definitivno slijedi razvod braka, uz nekoliko klauzula. Mora se obvezati da će i dalje kuhati dva obroka dnevno, prati i peglati. Spremati zamnom razbacane stvari. Pronalaziti stvari koje je od mene sakrio onaj vražji švabo. Podsjećati me da popijem tablete. Potjerati me na tuširanje pošto već mirišem na pokošeno sijeno u kojem leži crknuta mačka.
Stavio bih ja tu još koje čega. Neka zna da rastava braka nije mačji kašalj.
Mislim da je i supruga svjesna što ju čeka u koliko izgovori tu mrsku rečenicu, pa šuti, smješka se i misli u sebi, A ŠTO SAM TI JA REKLA?