
|
Snijeg samo kaj nije pao. Baš je zima. Obožavam zimu, ali samo toliko kada ne moram iz stana van. Već tjednima ne spavam normalno, osim jednoga dana kada sam popila famozni čaj od metvice. Više mi ne pomaže. Neznam zašto, ali čak nisam niti umorna od toga nespavanja. Po noći me počne mučiti i nos, ne mogu disati. Ubrizgavam si kapljice, ali onda me peče nos. Pravi sam cendro. Dobro sam raspoložena, nisam umorna i to me čini sretnom. Jedva čekam subotu zbog onoga već spomenutoga. A jesam vještica, ha? A moram Vas malo držati na vatri. Da mi je sada ući u Vaše " bolesne" mozgove da vidim kaj mislite da izvodim. Vjerujem da bi se svašta pronašlo. Danas se nisam bavila ničim posebno. Posao obavljen, a ostalo ništa novoga. Pospremila sam stan i opet po ne znam koji put shvatila da mi se u roku par dana nakupi kojekakvog smeća i nereda. Veš se vani sporo suši i samo mi se nakuplja, tako da se danas moram primiti peglanja, bar ovo kaj je suho. Imala sam neodoljivu želju jesti jaja sa lukom. Nemam pojma kako mi je to palo na pamet, ali baš sam ono ludo bila željna te klope. Mačak je rekao neka ja obavim kaj imam, a u međuvremenu će mi on ispeći klopu. Dodao je i špeka unutra. Mljac, baš mi je pasalo. To valjda nisam jela već jedno 10-12 godina. To bi u principu bilo to, ok dan bez stresa uz puno popijene kave. Baš sam razmišljala da moram smanjiti dnevni unos kave, sva sam grogi i mislim da me od kave peče želudac. Ima to i dobru stranu, čim osjetim pečenje želuca drmnem koju ljutu. Valjda sam zato i dobre volje. |