Ubilo me ovo vrijeme. Danas sam se smrzla ko prava pussy. Glumim nekakvu kulericu, pa nisam obukla potkošulju. Nakon 10 minuta požalila sam i shvatila da više i nisam baš tako cool i tako mlada i da ne podnosim ovu hladnoću. Iako mi je draža zima, danas me dotukla. Izvadila sam iz torbice vlastitu produkciju knjižice " snađi se u svakoj situaciji" prolistala i našla u slučaju zime i ne oblačenja potkošulje kaj mi je činiti. Odmah sam po savjetu priručnika skočila u najbliži dućan i ubola gadnu potkošulju. Obukla sam je i bilo mi je toplije, ali jedan problem sam riješila drugi je tek došao. Pošto ne trpim ništa tek kupljeno bez da se opere počelo me sve svrbjeti. Toliko me čohalo da sam već pomislila da sam dobila buhe. U jednom trenutku skoro me taj svrabež doveo do ludila, morala sam se na obližnji štok dobro počešati po leđima, kao prava svinja. Ništa, odlučim ja ipak skinuti tu potkošulju jer su me već ljudi počeli čudno gledati. Skinula sam i mislila sam da će sada biti sve OK. A ono brus. Svrbi i dalje. Odem u wc skidam se i gledam da fakat nije kakva buba na meni. Pogledavam svaki dio tijela ( gornji dio) . Nema ništa. Ne mogu dalje normalno obavljati dnevne zadatke jer je ovo neizdrživo. Odlučim ja otići doma i srediti situaciju. Sjedam u auto i brzinom munje pičim prema doma. Već sva izgrebana i luda, panično tražim ključeve da čim prije odem pod tuš i operem taj svrab. PSMTR i meni jebenoj zaboravljivoj babi. Ostavila sam ključeve u firmi. Ništa mi ne preostaje nego vratiti se i uzeti ključeve. Svrbi i dalje, opet vadim priručnik i čitam odi u najbliži dućan i kupi nekakvu vodu i maramice i operi se kako znaš. Odem ja u dućan, kupim 2 boce obične vode ( nije sasvim obična neka sport) i one role za kuhinju. Sada slijedi pranje. Hm, di ću se oprati? Pošto do posla trebam još pola sata, pa još pola sata nazad ne isplati se toliko trpjeti svrab. Uletim ja u zgradu, ispred svojih ulaznih vrata i počnem se prati. Iskreno da je netko i došao u tom trenutku bilo bi mi svejedno, jer ovo nisam više mogla trpjeti. Lijepo sam se oprala, ali me još malo svrbjelo. Opet sam otišla u dućan i kupila Johnson kremu za tijelo, namazala se, crvenilo je nestalo i više me ništa nije svrbjelo. I sada kada se sjetim kaj sam sve napravila zbog jedne potkošulje, muka mi je. Danas sam pripremila malu torbu, kao neka vrsta prve pomoći za sve situacije, koju ću držati u autu. Unutra sam stavila 2x potkošulja, 1x gaće, 2x čarape, 2l vode, tekući sapun, ručnik, kremu za tijelo. Imam u autu i drugih ženskih potrepština, ali ovo je fakat potrebno imati kao obaveznu zimsku opremu. Već sam mislila da ću morati posjetiti koji zoo centar i kupiti kakav prah protiv buha ili ampulu ( meni bi trebala ampula za kravu) jer sam bila uvjerena da u toj potkošulji ima nametnika. Znači kaj smo naučili? Ne kupovnu robu oblačiti prije pranja niti pod razno. Obavezno napraviti upgrade priručnika za sve situacije u kojoj treba izbjeći ovakve greške sa katastrofalnim posljedicama. Samo se nadam da sada neću dobiti upalu pluća, pošto ja to pokupim bez imalo frke.
|