|
Na zahtjev meni dragih osoba da Vas počastim kojom novijom slikicom. Pongo u akciji. Pongo u proučavanju ![]() Pongo spava ![]() Opet spava ![]() Raul ![]() Ferdo i Raul ![]() Odmaram ![]() Probavljam ![]() |

|
Lagano sam ufurana. Došlo mi. Dragi danas ispekao burek od mesa. Uvijek mi je burek od mesa bio fuj, ali ovaj doma napravljen mi je super. Pošto je burek bio jako žedan, nisam mogla dozvoliti da pati. Pošteno sam ga zalila, a čime drugime nego Žujom. Popodne sam odspavala rundu sa Pongom i baš mi je pasalo jer me počela ludara boliti, a tablete više ne želim gutati. Smanjila sam i dozu kofeina, tako da sada te dragocjene tekućine ne pijem tri, nego dvije litre. Previše sam hiperaktivna od kave, pa ono da se malo skuliram. Ubiše me ovi praznici, pa non stop nešto klopam. Živi užas, više puta se pitam da li jedem iz potrebe ili iz nekakve navike. Bljak, gadim se sama sebi. Naravno da se ne usudim ni na vagu stati. Jadna vaga nije ništa kriva da je ja sada gnjavim svojom kilažom. Šteta bi bilo da pati. Samo čekam kada će na displayu napisati " not for elephant, only for human". Ah. Idem u kadu da se malo ohladim, grije Žuja. |

|
Ljudi moji, ja sam živa i zdrava. Hvala svima Vama koji se sjetite da postoji jedna frekusha, koja je u zadnje vrijeme previše freak i ne stigne ništa. Sjetim se svih Vas i to poprilično često. Šetajući gradom gledam face i tražim blogere. Nismo se prepoznali, ali biti će prilika. Kaj se samnom dešava? Skoro pa ništa. Poslove sam više manje privela kraju, može se reći da sam zadovoljna. Uživam u svakom danu i ne sjećam se kada mi je bilo zadnji puta ovako dobro. Ovo dobro stanje me drži već neko vrijeme i to me čini sretnom. Blog sam skoro i zaboravila pisati, jednostavno ne stignem. Imam slobodnog vremena, ali ga utucam na neke druge stvari, jebaj ga ulijenila sam se. Novoga ima i nema. Recimo samo da imam još jednog stanara. Evo sada je kod mene već 3 dana i već se polako opustio. Radi se o još jednom rozenkolisu. Ovaj je nešto malo veći od Ferde, žuto, zeleno, naranđaste boje. Uslikati ću ga prvom prilikom, pa okačim. Ispostavilo se da je Ferdo ženka ( kako sam i mislila), pa smo uzeli dečka ( bar se smatra da je dečko), ko će ga to znati. Dali smo mu ime Raul ( čitaj Rrraul, žene me kuže kako se to treba čitati). Ferdo mu nije davao da jede njegovu hranu, da dira njegovu sipinu kost, ali već drugi dan se Raul izborio za sjemenke i kosku. Tu i tamo se pokefaju. Ferdo je nekako tiši i to me zbunjuje, ne kužim da li je zadovoljan Raulom ili mu je bolje bilo samom. Pojma nemam, moram ih promatrati još koji dan. Usput sam ugledala prekrasne tigrice i neznam kako ću se suzdržati da i par tih stvorenja ne dovučem doma. Pongo raste, sve je bolji. Par mliječnih zuba mu je otpalo i narasli su mu novi, bijeli kao snijeg. Igra se sa Ferdom, mada kada mu dojadi otjera Ferdu lajanjem. Čak bi pojeo i sjemenke od Ferde i Gizma. Beštijice su super i svi su dobri jednio prema drugima. Čak niti Nemo nije smazao ribice, tako da se zna da ipak mogu zajdedno živjeti, a ribe plaze po njemu bez frke. Malena je nemoguća ( valjda predpubertetsko razdoblje), gnjavi non stop, svojeglava je i tvrdoglava ( kaže mačak na mamu). Bitno da je zdrava, a ostalo ću nekako preživjeti. Kako netko kaže ono kaj nas ne ubije ojača nas. Poprilično sam jaka u zadnje vrijeme, nakon par godina budem pravi Arnold. Eto ljudi moji, živa sam, zdrava sam. Vidim da ste mi svi Vi dobro, to me veseli. Sretan Vam Božić i Novu 2005. neka Vam se svi snovi i želje ostvare ( kako ovo patetično |