,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> ,blog.dnevnik.hr/freakusha" />

|
Probudim se, stavim vodu za kavu, palim PC. Uzimam kavu i čitam današnje vijesti. Mislila sam da neću komentirati, ali iskreno nakon TV vijesti baš me raspizdilo. Sin Silvije Luks pisao je blog. Pa jebote debilana. Kaj čovjek nema svoje ime? Kaj njega na ulici zovu hej sine Silvije Luks??? Kaj to bi trebala biti vijest za novine, portale? Ljudi moji kaj je sa nama? Čovjek je pisao blog, kao i mi ostali. Iznosio je svoja stajališta, svoje strahove, čežnje, misli. To kaj je bio napaljen, jer mu cura nije blizu, kaj to je nešto čega bi se trebali groziti? To kaj je našao za shodno pisati o cijenama pive i sl. stvarima? Časna riječ ako smo mi normalni. Dobro, znam za sebe da definitvno nisam normalna, ali ovo kaj čitam, kaj slušam o dotičnom mi se gadi. Gadi mi se taj senzacionalistički pristup jedinki, kojega komentiraju jer mu je mama S.L. Pa kaj. Sada bi se on trebao sakriti negdje i niti slučajno ne iznositi svoja stajališta o životu, potrebama. To se naziva medijski skandal. Pa neka meni jadnoj netko objasni kaj je tu skandalozno? Većina nas ionako nije zadovoljna poslom koji radi, većini nas se tu i tamo ševi, komentiramo ljude, neke pozitivno neke negativno. Polazim samo od sebe i mojih komentara, recimo ovih predzadnjih vezano uz školstvo i nastavnike, ja se ne bojim da će me sada netko napsati zbog komentiranja istih, ne bojim se da me komentirani prepoznaju. Boli me kita. Žao mi je kaj je Vibbijev blog izbrisan, ako je to uopće on. Smatram da je trebao čvrsto stati iza svojih riječi, ne se povući. To mi smeta, smeta mi kada ljudi nisu dovoljno jaki da stanu iza svojih riječi. Smetaju mi novinari koji se bave glupim stvarima u životu. Ne vidim nikakvo zlo u napisanim tekstovima. Jednom riječju bedastoća. Pustite čovjeka neka živi svoj život, neka iznosi stvari koje mu smetaju. Da sam ja napisala da me žuljaju gaće i kako me stišću hlače to nitko ne bi ni primjetio. Ili da napišem kako sam baš napaljena i željna svog mačka. Kaj nitko nije komentirao kako je Vibbi sasvim normalan i zdrav čovjek, pošto ima želje kao sav " normalan" svijet, kako je pažljiv jer misli na curu, kako nije rekao da ide platiti kurvu jer mu se digao. Ma ne, mi ćemo odmah napisati. Jadni li smo jadni. Ja mu dajem svu podršku, njemu kao jedinki. Opet sam zastranila. Bitango I Princezo popila ja jučer onaj čaj i zaspala ko letva oko 22. Čovječe ne sjećam se kada sam tako rano zaspala. Nisam pročitala drage mi blogove, danas ispravljam grešku. Niti sam pogledala koji film. U biti nisam ništa, zaspala sam obučena. Sjećam se jedino da me u neko doba mačak pitao kaj spavaš? Na to sam rekla, da nemam pojma, valjda spavam. Nakon toga mi se pridružio Pongo i to me totalno zbunilo. Osjećam da mi je nešto na glavi, pomalo u strahu dirnem i osjetim nešto toplo i čupavo. Zgrozim se. Od straha nema šanse da mrdnem. Opet, razmišljam da garant sanjam, ide mi dobro u zadnje vrijeme. Nakon minute razmišljanja, dlakavo, čupavo me polizne po nosu. Skontam da je ta strašna zvijer moj killer Pongo. Čuva on mene i dok spavam. U 04 sam ustala. Pa tko normalan bi i spavao duže. Nekako su me beštije čudno gledale, pa sam se opet ubacila u krpe. To me toliko izmučilo, kao da me netko pretukao. Očistila stan, stavila ručak. Poručali smo i niti suđe nisam oprala već smo odmah izjurili iz stana van. Našetali smo se i nadisali svježega zraka. Spremni za nove radne pobjede. |