
Ne znam kaj mi je, ali ne mogu se natjerati u krevet prije 03 i onda legnem i ne mogu spavati. Pred jutro me uhvati san i valjda bi do podne spavala, a moram ustati. Tako danas oko 09 ustajem iz kreveta, a mačak sav u pokretu. Ustao se oko 05:30 ( lud čovjek) odšetao Ponga, pospremio cijelu kuhinju i skuhao bolognese za ručak. Jebote skoro me infarkt odalamio. Prvo kaj mi je prošlo glavom, koji je to danas datum. Razmišljam nikakav koji bi trebali pamtiti ili obilježiti. Inače je on pažljiv, ali ovo danas stvarno koma. Postaje pravi penzioner, malo spava, rano se diže, pa se prima posla. Baš sam mu rekla da ne bi bilo loše da nauči peglati. Na to me samo milo pogledao i rekao neka ne pretjerujem. Brzo sam utihnula, zadovoljna sam i ovako, ali ono, bar sam pokušala.Malena je nemoguća. Ne znam koji vrazi su u nju ušli. Ništa me ne sluša, prigovara. Jučer je izvadila zub i imala puna usta vode, koje mi je uredno istovarila po stolu i tipkovnici. Podivljala sam. Da nisam na brzinu išla obrisati tipkovnicu i sebe , natamburala bih je garant, ali i ovaj puta se izvukla. Razmaženo derište, kako bi rekao naš dragi učitelj. Ova promjena sata u nazad nikako mi ne paše. Nekako mi se čini da prebrzo padne mrak. Tako mi je lijepo doma, pogotovo kada je ovakvo, pravo jesensko vrijeme, pa mi se uopće neda vani iz stana. Samo bi bila unutra, pijuckala kavu, obavila stvari koje moram i uživala. Sutra počinje opet nastava, tako da mi se i tada sve okrene, pa se moram organizirati po malenoj, a još ima i popodne nastavu ovaj tjedan. Grozno, pa dolaziti će doma po mrklom mraku. |