ANĐELI SUZA
Fotografija Orso Orsat
Sanjala sam divne snove
o javi koju sam poželjela,
ostvarenim nadama na padinama htijenja,
a ljubav, ona se samo u njima pojavila
i tek za tren
osjetih tik njen.
Htjedoh je zadržati,
(jer tama se silinom u svijet vraćala),
dok je gorućim plamenom odlazila
tjerana morama svakodnevnice
kao i sve... samo je prolazila
puštajući vrane ptice
i sjene rugalice
prepoznatih lica iz noćnih mora.
Upadala sam u jamu
duboko u duši zakopanu,
nepreglednu, okrutnu, ružnu
satkanu od izvrnutog svijeta.
Onda mi usred toga mraka
šapćući poemu utjehe
i odlazećih sjeta,
tiho zatitra glas nestajuće prošlosti,
dok su i u snu klizile moje suze,
toplim dahom ih otkloni,
tek jednu na dlan uze.
Zanesena poslušam:
„ Nek' zauvijek nestanu sa lica tvoga,
a ovu... ovu ću čuvati za nečiju dušu,
ona je za Boga,
jer želi da ti zadnja bude
i kad te mrze, povrijede,
zlom se hrane,
kada te kude, vole
il' te se srame.
Da, ona je i moja,
jer vjeruješ u njegovog sina,
čuvat će je ON.
Spavaj, jer još nas ima,
mi smo čuvari nesretnih duša,
a ti se probudi sretna,
osmijeh darujuć' svima
i vjeruj... sve se vidi,
a još više sluša.“
...i nestane.
Otvorim oči,
ugledam svjetlo bez najčudnje noći
pružajuć' pogled ka nebu
puna nadajućeg plama.
Shvatih, da i pored samoće,
tišine koja se plete kao paukova mreža
samo sam prividno sama
te da poslije svakog svjetla
dolazi, ali i odlazi
ta teška i nesretna tama,
a oni lebde kradući naše suze,
samo mi, mi ne znamo
tko je sa nama.
Franka Fani Kohn
Zbirka u pripremi
