BOEM I POETA
Vinom opijeni, svjetlošću otkriveni,
strašću pozvani od tuge,
u grču pripijeni, nerazdvojni, zamišljeni,
maglom odnešeni iza duge.
Čiji su nas puti u zagljaj zvali
(ovako mrzli od života)
i jesmo li ikad znali,
da osim tuge postoji ljepota?
Stranci il' davni ljubavnici
u prijevodu izgubljeni,
pokajnici il' preljubnici,
nekom vječno zaljubljeni?
Ipak, nismo mi priča koja ima tužan kraj,
ta prođosmo isto pokoru i očaj,
suđeni stranci koji se znamo
tek spletom života spojeni samo,
hm...ja i ti...boem i poeta?!
Ta zato nam ljubav nema tužan kraj,
atomi tek djelića svijeta,
beskonačnost spletena...u zagrljaj.
Franka Fani Kohn, u drugoj antologiji
autor slike: Lukša Obradović
